Đukanović - posljednji autokrat Balkana

"Već 23 godine Milo Đukanović vlada u Crnoj Gori kao posljednji autokrat Balkana. Ali njegova moć konačno počinje slabiti", piše u izdanju Süddeutsche Zeitunga (SZ) od utorka (18.6.2013.) Željko Ivanović, novinar, suosnivač i glavni i odgovorni urednik crnogorskog dnevnog lista "Vijesti". U članku, kojega prenosi SZ, Ivanović obrazlaže da se tijekom inauguracije novoga predsjednika Crne Gore, Filipa Vujanovića, krajem svibnja u nekadašnjem glavnom gradu te najmanje države na Balkanu, Cetinju, moglo jasno vidjeti kako Đukanovićeva moć u Crnoj Gori polako počinje slabiti.

Đukanović se nikad neće predati

"Bio je to jedan od najvećih poraza, koji je crnogorski premijer Milo Đukanović u svojih 23 godine apsolutne i nekontrolirane vladavine nad Crnom Gorom, morao prihvatiti", piše taj novinar za SZ, obrazlažući da na inauguraciju čak nije došlo ni nekolicina ministara iz redova Đukanovićeve stranke DPS, a da je socijaldemokratska oporba u potpunosti bojkotirala inauguraciju poručujući da su predsjednički izbori bili manipulirani. No, ono što je još očitije pokazalo slabljenje Đukanovićeve moći, navodi dalje SZ, bili su uzvici demonstranata koji su se okupili u Cetinju, a koji su Đukanoviću poručivali: "Milo mafija". Dnevni list "Vijesti" je tu manifestaciju stavio na naslovnicu sa slikom novog predsjednika i naslovom: "Vujanović položio zakletvu uz uzvike 'Lopovi, lopovi'", piše Ivanović za SZ i nastavlja:

"U tradicionalnoj Crnoj Gori ta riječ (lopovi) ima veliko značenje. I tako je to veoma kritično izvještavanje bilo novost. Ono je bilo simboličan udarac protiv Đukanovića. Ali: konačni udarac, koji će šefa vlade baciti na tlo i izbaciti iz političkog ringa, još uvijek nije na vidiku - iako se vjerojatno većina stanovništva tomu nada. Njegov politički kraj bi pozdravile čak i neke njegove stranačke kolege. Ali Đukanović se nikad neće predati. Od proteklog prosinca, kad je sedmi put izabran za premijera, stalno su na vidjelo izlazili skandali, koji imaju veze s korupcijom, kriminalom, nepotizmom i izbornim prijevarama. Gospodarstvo, koje je iskrvarilo zbog korupcije i monopola proteklih desetljeća, nalazi se u najgorem stanju u proteklih petnaest godina. S druge strane se pritisak Europske unije osjeća sve jače. Bruxelles zahtijeva da se na institucije ne vrši politički utjecaj, da funkcioniraju autonomno i profesionalno. Đukanović se s takvim zahtjevima ne može tako lako pomiriti, jer bi onda on sam i nekolicina njegovih bliskih suradnika veoma brzo bili u fokusu neovisnih tužitelja - sudbina koja je zadesila i njegovog prijatelja u Hrvatskoj, bivšeg premijera Sanadera. Zbog toga postaje jasno zašto Đukanović službeno podržava pristup Crne Gore EU-u, a u praksi sve radi kako bi taj proces usporio. Potajno se očito nada da će se EU raspasti prije nego Crna Gora ispuni uvjete za članstvo."

Ivanović se u svome članku za njemački dnevni list Süddeutsche Zeitung osvrće i na brojne glasove, pa i stranih diplomata, koji tvrde da je pobjeda Filipa Vujanovića na predsjedničkim izborima, bila lažirana, navodeći da je to bila "Pirova pobjeda, jer nitko Vujanovića nikad neće prihvatiti kao legitimnog predsjednika." Taj crnogorski novinar za SZ ujedno navodi i da "oporba, čija je pogrešna politika godinama pridonijela održavanju Đukanovićeve moći, sada pokazuje znakove promjene. To je uglavnom zasluga Miodraga Lekića, bivšeg diplomata i sveučilišnog profesora. Ukoliko se taj razvoj nastavi, crnogorski premijer je u ozbiljnim problemima. Uskoro se održavaju izbori u glavnom gradu Podgorici - test za buduće razvoje. Ukoliko oporba osvoji toliko glasova kao i na predsjedničkim izborima, mogao bi to biti početak kraja jednog šefa vlade s najdužim mandatom na Balkanu."

Erdogan i Putin - "mačokrati" zaljubljeni u vlast

Erdoganovo oštro postupanje protiv demonstranata u Turskoj je i dalje jedna od glavnih tema komentatora tiska na njemačkom jeziku. Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) tako podsjeća da Erdogan nije samo jednom koristio termin "teroristi" za demonstrante - "riječ koju i njegov zemljopisni susjed Asad koristi kako bi opravdao nemilosrdni rat protiv naoružane oporbe u vlastitoj zemlji", komentira FAZ. List podsjeća i da je Erdogan rezoluciju Europskog parlamenta o događanjima Turskoj odbacio uz obrazloženje da je to "uplitanje u unutarnje stvari Turske" i time je preuzeo "način izražavanja, kojim se inače diktatori ograđuju od kritike. Europska unija, čiji član Turska želi postati, je međutim upravo to: permanentno uplitanje u stvari svih država članica radi pridržavanja zajedničkih pravnih normi i civilizacijskih standarda. Postavlja se stoga pitanje, kojeg smisla uopće više ima nastavak pristupnih pregovora s Ankarom. Premijer Erdogan je pokazao da ide glavom kroza zid, svejedno po koju cijenu. Stoga se jedna unija s njim ne može ostvariti", zaključuje FAZ.

Austrijski Die Presse donosi usporedbu Erdogana i Putina, nazivajući ih u naslovu članka "dvojicom mačokrata zaljubljenih u vlast". Ovaj list navodi da među tom dvojicom "zasigurno ima dosta različitosti, ali i zapanjujućih sličnosti: prije svega onda kad njihovu vladavinu ugrožavaju kritičari. Na to obojica autokrata, u Istanbulu, odnosno Moskvi, reagiraju uvijek onako na pravi mačo način: poput 'mačokrata'. Putin od 2000., Erdogan od 2003., su svoje zemlje poveli na kurs gospodarskog uspona - Turčin puno više nego Rus pravim reformama. Bilo je to vrijme kad su obojica političara u svojim kabinetima trpjeli i one koji razmišljaju drukčije."

No, i Putin i Erdogan su s vremenom neutralizirali sve važne kontrolne mehanizme za njihov sustav vladanja, piše dalje Die Presse, navodeći pritom prije svega primjer medija u Turskoj, odnosno da je Erdogan "isušio neovisno, kritično novinarstvo". A posljedica te "medijske pustinje" i autocenzure je opet da Erdogan i Putin nemaju više realnu sliku o tome kako dišu i kakvo mišljenje vlada u njihovim društvima, piše ovaj list, zaključujući da nasiljem, koje obojica primjenjuju, ugrožavaju da srednjoročno i dugoročno izigraju gospodarske uspjehe.

Autorica: Marina Martinović

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić