Ravnopravne samo na papiru

Žene čine sekundarno tržište radne snage koje je najmanje plaćeno, najslabije sindikalno organizovano i najlakše se otpuštaju. To nije specifičnost BiH, te pojave prisutne su i u razvijenijim zemljama.

Pravni okvir u BiH ženama garantuje sva prava. Ali to nije dovoljno, jer stvarno stanje je takvo da nedostaju finansijska sredstva za implementaciju pravnih normi. Primjera radi, na osnovu Zakona o ravnopravnosti polova, u BiH je obavezno formiranje komisija za ravnopravnost polova na nivou lokalnih zajednica. I pored toga, u mnogim opštinama to tijelo ne postoji, ističe Zlatiborka Popov-Momčinović, autorka knjige „Ženski pokret u Bosni i Hercegovini: Artikulacija jedne kontrakulture“.

„Tamo gdje su osnovane, u komisijama sjede uglavnom muškarci. Još veći paradoks je taj što većina tih muškaraca nije nikada čula za Zakon o ravnopravnosti polova, tako su bar pokazale ankete“, pojašnjava naša sagovornica.

„Premalo žena na važnim funkcijama“

Od ukupnog broja zaposlenih u Republici Srpskoj, oko 43 % čine žene, podaci su Zavoda za statistiku. Zabrinjavajuće je što je među nezaposlenima sa visokom stručnom spremom daleko veći broj žena nego muškaraca, čak 64%. Istovremeno, više je žena nego muškaraca s fakultetskom diplomom.

Izborni zakon kaže da je kvota za učešće žena na izbornim listama 40%. Na prošlogodišnjim oktobarskim izborima, zakon se u tom smislu poštovao bar kada je riječ o listama za državni parlament. Međutim, na svim nivoima vlasti u BiH izabrano je ukupno 19% žena.

„Premijerka Republike Srpske, Željka Cvijanović, je žena na najvišem političkom položaju u BiH, ali nije pošteđena diskriminacije. U predizbornoj kampanji bila je izložena uvredama i neprimjerenim kvalifikacijama samo jer je žena. Mediji takvo ponašanje najčešće nisu osudili“, navodi Popov-Momčinović.

Ognjen Tadić, zamjenik predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH, takođe smatra da žene u politici nisu ravnopravne s muškarcima, bez obzira što pravni propisi garantuju jednakost. „Politika je mnogo grublji i teži posao nego što izgleda. Zbog toga su žene u neravnopravnom položaju. Uslovi bavljenja politikom u BiH su takvi da u prvi plan dolazi grubost, a to je ženama manje svojstveno. Kada društvo osudi loše političare i na izborima podrži one koji se istinski bore za prave vrijednosti, tada će biti više žena u politici i na važnim pozicijama“, poručuje Tadić.

Na odgovor suda čekali četiri godine

Dragana Dardić, direktorka Helsinškog parlamenta građana Banjaluka, podsjeća da Savjet ministara BiH u prošlom sazivu nije imao nijednu ženu. Zakon je, kaže prekršen, i to bez ikakvih sankcija po bilo koga. Organizacija na čijem je čelu, prije nekoliko godina podnijela je tužbu protiv Centralne izborne komisije BiH.

„Kako u Savjetu ministara BiH nije bilo nijedne žene, odlučili smo da reagujemo. Saznali smo da je nemoguće tužiti Savjet ministara kao i Parlamentarnu skupštinu BiH. Na kraju smo podnijeli tužbu protiv CIK-a koja je verifikovala mandate predloženim članovima“, prisjeća se Dardićeva.

Dodaje da to nije najgore u cijeloj priči. Naime, odgovor suda čekao se četiri godine, kaže ona. „Odgovor smo dobili taman kada im je istekao mandat. Rečeno je da sud nije nadležan da raspravlja o odlukama CIK-a. Dakle, zakon propisuje obavezu svih organa na svim nivoima vlasti da imaju određen postotak žena. To se ne dešava i nikom ništa“, objašnjava ona.

Brojni problemi zbog patrijarhalnog načina razmišljanja

Profesorka na banjalučkom univerzitetu, Danijela Majstorović, podsjeća da su u periodu socijalizma žene bile mnogo više osviještene i da su se na dobar način borile za ravnopravnost. Ističe da je u tom sistemu napravljen značajan iskorak po pitanju ženskih prava: „Nama se čini da smo se izborile i da imamo sva prava koja nam je feministička borba dala. To nije istina. Problemi uzrokovani patrijarhalnim načinom razmišljanja su brojni.“

Jedan od trendova koji se često navodi jeste taj da žene rade slabije plaćene poslove. Čak u akademskom svijetu, profesije u kojima su žene više zastupljene su često one u kojima je manje novca, poput humanističkih nauka, kaže Majstorovićeva. „Prijatno sam iznenađena pojavom da sve više muškaraca radi na kasama u supermarketima. Sada imamo i novi izraz: 'kasir'. Nije više samo 'kasirka'. Treba uvijek naglasiti da nam je siromaštvo svima zajednički neprijatelj“, zaključuje ona.

Jako je važno da ženski diskurs ispliva na vidjelo, da se uvidi neplaćeni rad koji žena obavlja kod kuće, uključujući brigu o djeci i starijim članovima porodice, smatra Danijela Majstorović.

„Feministkinje nažalost imaju negativnu konotaciju u našem društvu i jeziku. Pa i malobrojne žene u politici pričaju 'mušku priču'. Niko ne spominje sve ono što ide uz karijeru, a i žene teže idealima koje ne mogu postići.“

Kako bi se uspješno bavile politikom, ženama u BiH je potrebno mnogo više sposobnosti nego muškarcima, jer su istovremeno posvećene i drugim životnim ulogama, smatra Vukota Govedarica, poslanik u Narodnoj skupštini RS.

„Živimo u patrijarhatu. Žena u BiH posmatra se drugačije nego npr. u Briselu. Polazi se od toga da je ona stub porodice, pa se bavljenje politikom često ne uklapa u takvu viziju stvarnosti“, smatra Govedarica.