33.000 različitih poslova za izbjeglice

Deutsche Welle: Gospodine Gajs, u proljeće 2015. je, prema informacijama Savezne agencije za rad, 30.000 izbjeglica pronašlo posao. Cijenite li da je to uspjeh?

Wido Geis: To je u svakom slučaju uspjeh. Posebno kada se zna koliko je komplikovana integracija izbjeglica u tržište rada, jer oni, za razliku od drugih useljenika, moraju prvo da nauče jezik.

S druge strane se 130.000 ljudi, koji su u Njemačkoj dobili status izbjeglice, prijavilo kao nezaposleno. Da li se dosadašnje useljavanje pozitivno ili negativno odrazilo na njemačko tržište rada?

Razlog za to što imamo više nezaposlenih nego zaposlenih izbjeglica jeste taj, što integracija izbjeglica u tržište rada zahtijeva vrijeme. Jedno istraživanje Instituta za tržište rada i istraživanje poslova je pokazalo da je u prošlosti izbjeglicama bilo neophodno 15 godina da dostignu nivo drugih useljenika. S druge strane takođe znamo da kod nas dolaze osobe s veoma niskim nivoom obrazovanja. A to je sektor u kojem Njemačkoj na raspolaganju stoji veoma veliki broj osoba. Tako da dejstvo na tržište rada zapravo ne bi smjelo biti previše pozitivno.

IAB institut Savezne agencije za rad je nedavno došao do podatka da postoji 154.000 upražnjenih radnih mjesta, koja bi, teoretski gledano, mogla da dobiju kvalifikovane izbjeglice. Zašto onda radna mjesta ostaju i dalje upražnjena?

S jedne strane imate i domicilne koji se prijavljuju za ta mjesta. S druge strane: isto tako se događa da ako jedan posao ne odgovara njemačkim građanima, često se događa da ne odgovara ni izbjeglicama. Na primjer tu se često događa da ponuda za posao nije u regionu u kojem živite.

Mnoge izbjeglice su za sada završile u sektoru s malim primanjima, na primjer u uslužnoj djelatnosti, kao što je na primjer čišćenje ustanova ili obezbjeđenje. To su poslovi koje građani Njemačke često ne žele da obavljaju. Stoje li još izbjeglicama na putu i birokratske prepreke?

Ako govorimo o izbjeglicama koje su prema Ženevskoj konvenciji dobile azil u Njemačkoj, onda za njih nema birokratskih prepreka. Oni se isto tretiraju kao i građani Njemačke. Kod onih koji konkurišu za azil je situacija drugačija. U tom slučaju se mora utvrditi da za to radno mjesto nije konkurisao niko od domaće radne snage. To se istina poboljšalo integracionim zakonom. No, u adminsitraciji dijelom postoje velike poteškoće u pogledu saradnje između biroa za strance i agencije za rad - prije svega oko pitanja da li neko od izbjeglica smije da ostane u zemlji ili ne. Najveći broj ljudi pristiglih prethodne dvije godine u zemlju je u procesu dobijanja azila i isti im još nije priznat.

Njemačka privreda je, iz perspektive šefa Savezne službe za migracije i izbjeglice, Frank-Jirgena Vajzea (Frank-Juergen Weise) i dalje upućene na useljenike. Da li je potencijal dobro obrazovanih izbjeglica iscrpljen?

U principu da. Izbjeglice bi morale prvo da za odgovarajuće zanimanje steknu adkvatan nivo znanja njemačkog jezika. Mnoge izbjeglice dolaze sa zanimanjima koja se u Njemačkoj ne traže. Ali, u protekle dvije godine statistike su pokazale da je značajno porastao broj sirijskih ljekara.

Ipak, mnoge izbjeglice obavljaju mini-job ili tzv. posao od jednog evra. Oni se činjenica tako brzo integrišu u tržište rada ali bez dugoročne perspektive. Zar ne bi onda imalo više smisla od početka investirati u dobro obrazovanje?

Uvijek ima smisla mlade izbjeglice školovati u Njemačkoj - prije svega što imamo i veliki broj nepopunjenih mjesta u školama. Problem je samo u tome da se ubijede ljudi da završe neki zanat. To je komplikovano. S jedne strane izbjeglicama je potrebno pet godina da završe trogodišnji zanat jer im treba vremena da dosegnu određeni jezički nivo kako bi mogli da prate nastavu. A s druge strane mnogi kažu: ja imam kod kuće porodicu kojoj moram da šaljem novac i moram što prije da nađem posao. Tu je takođe i to da u zemljama iz kojih su ljudi izbjegli postoji drugačiji sistem obrazovanja, tako da se onda diplome u Njemačkoj ne priznaju. U sektoru niskokvalifikovanih poslova ima dovoljno zaposlenih. Ali, čak i mala aktivnost može da doprinese rastu na tržištu rada. Izbjeglicama se onda omogućava da upoznaju njemačko tržište rada, da naprave kontakte i uče jezik.

Ekonomski ekspert Vido Gajs (Wido Geis) je u Institutu za njemačku privredu u Kelnu zadužen za obrazovanje, useljavanje i inovacije.