Ahenska mirovna nagrada turskim naučnicima

Inicijativa je krenula u januaru 2016. pod nazivom 'Ne želimo da budemo dio tog zločina' i zahtjevalo se od vlade da obustavi vojne operacije u kurdskim oblastima. Više od hiljadu naučnika potpisalo je peticiju. Neki su to skupo platili: protiv jednih se vode disciplinski postupci a drugi su čak izgubili posao. Četvoro potpisnika je optuženo za 'propagandu za terorističku organizaciju' i završili su u istražnom zatvoru. Među njima je bila i Esra Mungan.

DW: Gospođo Mungan, šta Vam znači ova nagrada?

Mungan: Ova nagrada nam mnogo znači, posebno kada pomislimo na pravno i administrativno nasilje koje je usmjereno protiv nas a koje je podržano mejnstrim medijima. U vrijeme kada smo izloženi ovim stravičnim događajima, dobiti ovakvu jednu nagradu, daje nam snagu i podršku. A kada pogledamo ko je sve ranije dobio ovu nagradu, onda nam je ona još značajnija.

Bili ste uhapšeni zato što ste potpisali peticiju 'Ne želimo da budemo dio tog zločina'. Potom ste pušteni 22. aprila. Kakvom sve pritisku su izloženi potpisnici?

Ukupno 41 kolega i koleginica su uhapšeni zbog toga što su potpisali peticiju, iako su kasnije pušteni. Zbog zabrane putovanja šestoro kolega ne može da odlazi u inostranstvo. Jedan od njih je čak njemački državljanin ali ipak ne može da se vrati u svoju zemlju. Tu su još i kolege koje su otpuštene s fakulteta, koji su razrješene službe kao i oni kojima se sprečava dalje napredovanje. Dakle ne radi se ovdje samo o nas četvoro koji smo bili uhapšeni već o mnogo više ljudi.

Da li su Vas podržale evropske kolege?

Dobili smo ogromnu podršku sa njemačkih visokih škola. Prva podrška je stigla od kolega iz Njemačke, Francuske, Engleske ali i kolega iz drugih zemalja. Pri tom je Njemačka odmah, Inicijativom Filip Švarc, stipendijama pomogla našim suspendovanim kolegama. Njemačka je takođe omogućila da naše kolege mogu da nastave svoja istraživanja na različitim univerzitetima u toj zemlji. Tako da je Njemačka zaista odigrala veoma važnu ulogu.

Od 15. jula u Turskoj se sprovode sveobuhvatne istrage i mjere protiv pripadnika Gulenovog pokreta i onih za koje se sumnja da su njegove pristalice. Kako ocjenjujete vladine mjere?

Od tada je na nas otvoren lov na vještice, jer se htjelo ugušiti naš glas koji je glasno vikao 'mi nećemo da budemo dio tog zločina'. Od 15. jula na meti je jedna grupa u turskoj vojsci kojoj se na teret stavlja da je odgovorna za puč. Cilj te religiozne organizacije (Gulen, op. red.) je bio da kompletnu zemlju stavi pod svoju kontrolu. No, uprkos tome na univerzitetima se ne ide samo protiv navodnih Gulenovih pristalica već i protiv nas - naučnika za mir. To je ono što je neobično.

U posljednje vrijeme su učestali i napadi PKK. Ubijaju kako snage bezbjednosti tako i civile. Kako procjenjujete to nakon 15. jula?

Svakome je jasno da kada se blokiraju politički kanali, kada jednu partiju kao (prokurdsku prim. red.) HDP, koja je 7. juna 2015. osvojila 13 odsto glasova, stavite u takvu poziciju da ne može da djeluje, da više ne može da se bavi politikom, onda će da govori oružje. Onda je nama jako teško da protiv toga djelujemo. A danas nažalost govori oružje. I upravo zbog toga se naši glasovi, koji su za dijalog, ne čuju. Ova politika, zasnovana na ratu, može samo da se zaustavi ako dvije strane postignu kompromis. Nadam se da će se to dogoditi jer je Turska postala zemlja u kojoj ljudi ne umiru zbog toga što im je tako suđeno već zato što bivaju ubijeni. A to je veoma tužno.

U toku su istrage protiv pripadnika Gulenovog pokreta, na snazi je vanredno stanje; nedavno je turska vojska umarširala u Siriju. Kako to sve utiče na tursko društvo?

Osjećam da smo veoma daleko od zemlje u kojoj vlada mir, demokratske zemlje integrisane u svijet. Umjetso toga osjećam da smo zatvoreni u jednoj mačo zemlji u kojoj vlada mržnja, militarizam, rat i smrt. Tu mi zastaja dah. Ali, uprkos svemu znam da i u Turskoj kao i u cijelom svijetu ima žena koje se zalažu za mir. Ima naučnika koji se zalažu za mir. To znači ima ljudi koji se zalažu za mir, jednakost, demokratiju, pravdu i slobodu. Mi ćemo nastaviti našu borbu jer to je osnovna moralna obaveza svih nas.

Esra Mungan, docentkinja na Univerzitetu Bogaziči u Istanbulu, primiće ove godine Ahensku mirovnu nagradu u ime inicijative 'Komitet naučnika za mir'.