Azilanti na "zimskom raspustu"

U početku je postojao konsenzus o tome da je vizna liberalizacija za zemlje Zapadnog Balkana bila uspjeh i to za sve. Evropa je tako ojačala sopstvenu sigurnost, zemlje regiona podigle standarde u izradi dokumenta, obezbjeđivanju granica, borbi protiv korupcije i kriminala, a najvažnije su dobili građani Zapadnog Balkana - slobodu kretanja.

Međutim, prve godine implementacije bezviznog režima došlo je do iznenadnog porasta potražilaca azila iz Srbije i Makedonije, što je Srbiju stavilo na treće mjesto, poslije Avganistana i Rusije, po broju zatjeva za azil u Evropskoj uniji. Zabrinute su bile Belgija, Švedska i Njemačka koje su imale problema sa ovim talasom, a pridružile su im se i neke druge zemlje EU, čije vlade, prema riječima Aleksandre Štiglmajer iz Evropske inicijative za stabilnost, vode populističku i antimigracionu politiku.

„Nije bilo fer da se sva krivica svali na vlade zemalja regiona Zapadnog Balkana. One nisu odgovorne za ovakvo stanje i malo mogu da urade da ga promijene. Sve mjere koje su od njih tražene ne mogu da donesu rješenje. Sa stanovišta ljudskih prva ne možete Romima zabraniti izlazak iz zemlje, a nekoga, kome je cilj ne azil već bolji život u EU, bar za to vrijeme dok se nalazi u postupku obrade zahtjeva, to što će biti odbijen i vraćen u svoju zemlju neće spriječiti da dođe.“

Azilanti dolaze da „prezime“ u EU

Činjenice su sljedeće - zemlje pogođene ovim talasom potražilaca azila u EU su samo Njemačka, Belgija i Švedska, skoro svi zahtjevi za azil su odbijeni, a potražioci su uglavnom pripadnici romske populacije iz Srbije i Makedonije. BiH i Albanija nisu imale sličnih problema.

„Gledali smo broj romske populacije u svim zemljama i zaključili da su oni rasprostranjeni širom Balkana, ali nemamo objašenjenje zašto Romi iz BiH ne žele da dođu u Njemačku, a oni iz Srbije žele“, kaže Štiglmajer za Dojče vele.

U pitanju su uglavnom ekonomski migranti koji u zemljama EU očekuju smještaj, hranu, školovanje za vrijeme procedure obrade zahtjeva za azil koja može trajati i preko godinu dana u Njemačkoj, dok je recimo u Fracuskoj taj period samo 15 dana. Istovremeno potražioci azila dobijaju i novčanu pomoć od oko 700 evra za četvoročlanu porodicu, a donedavno su kao pomoć za dobrovoljni povratak dobijali od 2.000 do čak 8.000 evra.

Status „sigurnih zemalja“ za države Zapadnog Balkana

EU je u međuvremenu uvela mehanizam za nadzor primjene vizne liberalizacija na Zapadnom Balkanu. Posljednji podaci iz Belgije govore da je u junu došlo do smanjenja potražilaca azila iz Srbije sa 105 iz maja na 38.

U kancelariji za migracije vlade Belgije kažu da su zadovoljni saradnjom sa Srbijom i rezultatima. Iz EU poručuju da bezvizni režim nije ugrožen, ali da se nadgleda i dalje. U Evropskoj inicijativi za stabilnost kažu da je vizna liberalizacija za Balkan i dalje uspjeh, jer su se sve postignute vrijednosti od bolje bezbjednosti, preko viših standarda do slobode kretanja očuvale.

Direktorka programa „Bijela šengen lista“, Aleksandra Štiglamjer za Dojče vele zaključuje da je ključno rješenje u rukama zemalja članica da učine što manje privlačnim dolazak azilanata.

„Željeli bi da se u evropskim zakonskim odredbama zemlje koje su dobile viznu liberalizaciju okarakterišu kao „sigurne zemlje“. Tako bi se kao prioritetni obrađivali zahtjevi za azil iz ovih zemalja, što bi ubrzalo procedure, a potražioci azila bi morali da dokažu da su zaista lično ugroženi u tim zemljama.“

Autorka: Marina Maksimović

Odg. urednik: Svetozar Savić