Balkan kao "supermarket za oružje i leglo islamista"

Članak pod naslovom „Trag iz Beča vodi do supermarketa za oružje“ list Velt počinje opisom fotografije koju je na instagram postavio Kujtim F. terorista koji je u ponedjeljak u Beču ubio četvoro i ranio više od 20 ljudi: „U centru slike je prsten na kojem piše, Muhamed je božiji poslanik.“

Zastavino oružje u rukama terorista

„Ali, mnogo više o njemu govori oružje s kojim se slikao“, piše autor članka Alfred Hakensberger i navodi da su „automatska puška i pištolj iste marke kao i oružje koje su teroristi IS koristili u napadima u Parizu 2015. „Tu spada i puška Zastava M70. Tom srpskom verzijom ruskog kalašnjikova (AK-47) Kujtim F. je pucao po nevinim ljudima u Beču. Kod njega je pronađen i pištolj Tokarev, ista marka koju je i francuska policija pronašla kod nekih napadača u Parizu“.

„Za mene nije iznenađenje da je i bečki napadač bio naoružan oružjem srpske firme“, kaže Metodi Hadži-Janev, vojni i bezbjednosni analitičar iz Sjeverne Makedonije za Velt i nastavlja: „Zastavinih pušaka ima puno i mogu se jeftino dobiti na crnom tržištu. Održavanje je lako, pouzdane su i lake za upotrebu. Možete ih kupiti preko Darkneta i direktno od kriminalnih mreža, kojih ima vrlo moćnih i uticajnih u Srbiji, ali i u drugim zemljama jugoistočne Evrope“.

Velt navodi da je Hadži-Janev, jedan od pet autora koji su nakon opsežnih istraživanja u junu ove godine objavili studiju Institua za taktiku o ilegalnoj i legalnoj trgovini oružjem u jugoistočnoj Evropi i koji je fokusiran i na Kraljevinu Saudijsku Arabiju i Ujedinjene Arapske Emirate (UAE).

Uloga Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata

„Prema izvještaju Instituta za taktiku, poslovni model je jednostavan. Oružje se legalno kupuje i iznese iz zemlje. Onda negdje dobija nove sertifikate i isporučuje na sasvim drugim mjestima, a ne kod prvobitno navedenih zemalja kupaca. Puške iz Bugarske, minobacačke granate iz Srbije, municija i raketni bacači iz Hrvatske obilaznim putem stižu do terorističkih grupa kao što su Al Kaida i Islamska država u Siriji, Libiji, Jemenu i Iraku“, naglašava Velt.

„Novo oružje dolazi iz fabrika u Srbiji i Hrvatskoj, a pored toga, u opticaju su milioni polovnog oružja koje je 'izgubljeno' u previranjima građanskog rata nakon raspada Jugoslavije 90-ih“, piše Velt.

„Situacija na Balkanu zabrinjava i njemačku vladu“, navodi Velt i potom objašnjava da je Njemačka zajedno sa Francuskom prije godinu dana pokrenula inicijativu za suzbijanje ilegalne trgovine oružja preostalog poslije ratova u Jugoslaviji. To se radi u saradnji sa EU koja je u julu ove godine najavila petogodišnji „Akcioni plan“ za borbu protiv ilegalne trgovine oružjem. Brisel je Balkan nazvao „glavnim putem snabdijevanja oružjem“. Prema njemačkom Ministarstvu spoljnih poslova, u opticaju je šest miliona malokalibarskog oružja, od kojih bi mnogi završili u zemljama članicama EU.

Kasno su se sjetili

Međutim, EU i Njemačka malo kasne s tim, kaže Hadži-Janev. On govori o vakuumu moći, koji su drugi već iskoristili.

„Ujedinjeni Arapski Emirati i Saudijska Arabija počele su da ulažu u Hrvatsku, Srbiju i druge balkanske zemlje uključujući i industriju naoružanja. To je pojednostavilo posao, jer kao vlasnik možete da radite šta želite“, kako naglašava Hadži-Janev za Velt.

Nabavka oružja u državama bivše Jugoslavije može biti potpuno legalna, objašnjava Hadži-Janev. Ali ono što se dešava nakon toga često je zabranjeno, posebno kada se roba dostavlja u ratne zone, koje su često pod međunarodnim embargom. Hadži-Janev upoređuje Balkan sa supermarketom.

„Svako sa iole organizacionim sposobnostima može da nabavi oružje, kao što je to učinio terorista u Beču. Srećom, atentator nije bio dobar strijelac. Ispalio je više od 150 metaka. Da je to bio vojno obučen, bilo bi mnogo više žrtava“ kaže Hadži-Janev vojni i bezbjednosni stručnjak koji predaje na univerzitetu u Štipu na kraju članka u Veltu.

„Alah je naš zapovjednik“

„Alah je naš zapovjednik“, naslov je članka iz pera Mihaela Martensa za Frankfurter algemajne cajtung (FAZ) u kojem se povodom atentata u Beču bavi islamom i islamizmom u Sjevernoj Makednoji i na Kosovu. Autor piše da se po svemu sudeći atentator radikalozovao u Beču, da je preko roditelja bio povezan sa islamom - ali ne sa islamizmom, koji je u Sjevernoj Makedoniji gdje muslimani čine nešto više od četvrtine stanovništva „još uvijek marginalni fenomen“.

„Međutim, relativno liberalno tumačenje islama koje praktikuju mnogi muslimani na Balkanu i tamo se našlo pod pritiskom“ piše FAZ i navodi da je to primijetio i austrijski istoričar i albanolog Robert Pihler, koji decenijama istražuje na licu mjesta, na Kosovu i u Sjevernoj Makedoniji.

„Najuočljivije su pokrivene žene i muškarci u tipičnim muškim dimijama koje sve češće srećete na ulici. Takođe su primjetne mnoge nove džamije koje mijenjaju pejzaž svojom veličinom i visinom svojih minareta. Pre 10-15 godina na svadbama je još uvijek bilo sasvim normalno da gosti piju rakiju. Toga danas više nema. U blizini džamija više se ne pozdravlja na albanskom, već na arapskom sa Salam alejkum. Uticaj hodža i imama, koji smatraju da je loše izlaziti uveče, slušati zapadnjačku muziku, piti i pušiti, primjetno je porastao“ prenosi FAZ Pihelorva zapažanja na Kosovu, a pogotovu u Tetovu i Gostivaru u Sjevernoj Makedoniji.

Ili Arapi ili Turci

„Međutim, ovaj razvoj situacije nailazi na znatno više protivljenja na Kosovu nego među konzervativnijim albanskim muslimanima u sjevernoj Makedoniji“ kaže Pihler i navodi da je na „Kosovu koje se bori protiv arapskog uticaja to dovelo da do jačanja značaja Turske, na primjer preko imama koji se tamo školuju“.

FAZ prenosi dalje da je Pihler u Sjevernoj Makedoniji sreo „muslimane sa izrazito antizapadnim stavom, koje naziva strogim vjernicima i koji teže poretku zasnovanom na šerijatskom zakonu, a od njih mu je rekao - Alah je naš zapovjednik“.

FAZ piše da su „za širenje reakcionarne orijentacije islama u regionu odlučujuće bile intenzivne aktivnosti mnogih humantiranih islamskih organizacija iz arapskog regiona koje su tamo došle poslije rata na Kosovu 1999.

I u Makedoniji su se mnogi muslimani tada prvi put suočili sa radikalno drugačijim tumačenjem svoje religije - koje nailazi na nerazumijevanje starije generacije albanskih muslimana socijalizovanih u komunističkoj Jugoslaviji i koje oni odbacuju“.

„Ta starija generacija je posebno potresena napadom u Beču. Oni hoće da dokažu da su zapadnjaci. Za generaciju roditelja je sramota kad njihovi sinovi skrenu u islamizam. To ih duboko pogađa“, citira FAZ Pihlera i na kraju donosi upozorenje umjerne zajednice muslimana u Severnoj Makeodniji koja kaže da među nekih 700 džamija ima takozvanih divljih džamija koje ne postiže da kontroliše.

Priredila Dijana Roščić

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android