Balkanski teatar sa zapadnim blagoslovom

Bečki Standard je iz pera novinarske Adelhaid Velfl objavio tekst pod naslovom „Srbija i Albanija se igraju granicama na Balkanu": „Kada je kosovski predsjednik Hašim Tači predložio da njegovi sunarodnici uzmu albansko državljanstvo, nije to učinio zbog slobode putovanja, već zbog popularnosti. Na Kosovu su upravo bili lokalni izbori, a opoziciona LDK je dobro prošla."

„Sa igrom oko državljanstava na Balkanu je povezan i mentalni proces pomjeranja granica. Sada je čak i albanski premijer Edi Rama otkrio tu formu susjedske politike. Ne samo što se umiješao u politiku albanskih stranaka u Makedoniji, već je četvericu građana Kosova imenovao za zamjenike ministara. I najavio da će ublažiti granični režim između Albanije i Kosova."

„Sve se to dešava na pozadini dijaloga između Kosova i Srbije. Okvirni sporazum između dvije države, kojem se teži, trebalo bi da dovede do neke vrste indirektnog srpskog priznanja Kosova. Doduše, granica između Srbije i Sjevernog Kosova, bi, analogno granici između Južnog Kosova i Albanije, mogla postati vrlo propustljiva. A to bi više naglasilo etničke pripadnosti nego teritorijalni integritet država."

„Sve to služi dvojici političara: srpskom predsjedniku Aleksandru Vučiću i albanskom premijeru Rami, koji se odnedavno predstavljaju kao vođe svojih naroda, sa ciljem da se postigne historijsko pomirenje, kako je to Vučić rekao. Svi predstavnici EU hvale to što su se njih dvojica međusobno posjećivali. Zapad, dakle, učestvuje u čitavom teatru. Sve to je posebno zanimljivo zato što odnos između Srbije i Albanije nikada nije ni predstavljao problem", piše, između ostalog, bečki Standard.

Vulinov gambit

„Ministar odbrane Srbije je blještava figura: Aleksandar Vulin obožava Če Gevaru, smatra se ljevičarem i istovremeno je zadrt srpski nacionalista", piše Andreas Ernst za švicarski dnevnik Noje cirher cajtung: „Nikada nije služio vojsku, ali voli da u odjeći nalik na uniformu izađe pred trupe i drži patriotske govore. U Nišu nedavno nije hvalio samo hrabrost vojnika, već i sposobnosti generala, posebno kompetenciju onih komandanata koji su se dobro pokazali u teškim vremenima – kao što je prisutni bivši general Lazarević. Ljude kao što je on, nastavio je Vulin, trebalo bi i kao penzionere pozvati da drže predavanja na vojnoj akademiji (...) jer je, kako kaže, prošlo vrijeme stida: ovo je vrijeme tihog ponosa."

„Stida? Lazarević je 1998/99. bio komandant Prištinskog korpusa koji se na Kosovu borio protiv pobunjenika OVK. Pod njegovom komandom su civili ubijani i proganjani. Lazarević je optužen pred Haškim tribunalom, krio se petnaest mjeseci i potom se predao. Zbog svoje komandne je 2009. odgovornosti osuđen na 14 godina zatvora; nakon što je izdržao dvije trećine kazne, pušten je kući."

„I sada ministar odbrane smatra da taj general treba da podučava buduće generacije srpskih oficira. Poznati srpski novinar Dejan Anastasijević podsjetio je na to da su srpske jedinice još za vrijeme rata sakrivale leševe ubijenih Kosovara. Tovarili su ih na kamione i transportovali stotine kilometara daleko, do zemljišta jedne policijske kasarne gdje bi ih polagali u masovne grobnice. Šta bi to mladi kadeti mogli da nauče od Lazarevića, pita Anastasijević..."