Bayer želi kupiti Monsanto

Američka tvrtka Monsanto još od 1901. proizvodi kemijske preparate za poljoprivredu. Utoliko nipošto nije jedina koja je u doba kada je javnost još slijepo vjerovala u znanost i tehnološki napredak, proizvodila i prodavala preparate zbog kojih bi danas netko morao u zatvor kad bi čak i slučajno negdje prosuo nekoliko kapljica.

Nakon kemije, još od devedesetih godina 20. stoljeća se Monsanto navelike bacio u genetsku tehnologiju. Činilo se da na čitavom svijetu ne postoji korisna biljka koju je "dragi Bog" već od početka stvorio savršenom. Baš svaku se još nekako moglo "popraviti" - ako ništa drugo, da postane otpornija na herbicide, otrove protiv korova i neželjenih biljaka. A i te herbicide naravno opet proizvodi - Monsanto.

Poljoprivrednici su tako morali platiti nešto više za takav "koktel", ali jedino što moraju činiti je da sjeme - kukuruza, soje, pamuka ili čega već - posiju na svom polju i onda bez ikakve brige i truda dođu pokupiti urod kad mu bude vrijeme.

Đavolja kuhinja - koja čak ni ne funkcionira

Ali tu su dva problema: prvi je da kemikalije koje uništavaju neželjene biljke moraju biti sve agresivnije. Što to znači vidjeli smo već iz primjera pesticida glifosata kojem je tek teškom mukom i usprkos želji Europskog parlamenta, koji ga je želio odmah potpuno zabraniti, "privremeno" produžena dozvola korištenja u EU za još 18 mjeseci.

A drugi problem je - to ne funkcionira kako bi trebalo, kaže Troy Rausch. On je američki farmer. Čak ako i kupi takav "koktel" kakav proizvodi Monsanto, to ne znači da neće biti korova na polju. Jer i korov mutira, pojavljuje se "super-korov" koji prkosi svakoj kemiji, tako da ni patent kemijskog koncerna ne pomaže mnogo: "Sjeme je zaštićeno patentom 20 godina, ali davno prije nego što istekne patent je ta tehnologija izgubila svoj učinak. Tako onda dolazi novi proizvod s još agresivnijim pesticidom koji je onda opet zaštićen još 20 godina."

Sve to navodi zaštitare okoliša diljem svijeta da vode bespoštedan rat protiv takve "đavolje kuhinje". Američki koncern Monsanto je na samom vrhu popisa najomraženijih tvrtki protiv kojih se barem jednom godišnje izlazi na prosvjede. Ta reakcija javnosti i sve oštriji propisi o zaštiti okoliša svakako ne pomažu ovom koncernu koji broji 21 tisuću suradnika - i koji posjeduje gotovo 650 patenata na genetski manipulirane biljke, više nego ikoji drugi koncern te vrste.

Ali poslovno, veći mu je problem da ni Monsanto nije jedini koji se "igra Boga" s našim biljkama. U sve žešćoj i bespoštednijoj konkurenciji je i prošle godine Monsanto zabilježio pad prometa i dobiti: prošle godine je dobit Monsanta pala za čitavih 37%.

Bayer želi iskoristiti priliku

Upravo to se njemačkom Bayeru učinilo kao prava prilika da preuzme Monsanto. Sam sektor ovog njemačkog koncerna koji se bavi poljoprivredom, Bayer CropScience, je po prometu mnogo manji od Monsanta i nema tome dugo da je Monsanto želio kupiti taj sektor Bayera. Ali nova poslovna politika kemijskog koncerna Bayer je da svim svojim sektorima i dalje omogući određenu poslovnu samostalnost i inicijativu, ali da ih ipak okupi sve "pod jednom kapom" pod upravom koncerna. A čitav farmaceutski koncern Bayer, ukupno uzevši, je sa svojom financijskom težinom u potpuno drugoj ligi nego Monsanto.

Prva ponuda Bayera dioničarima Monsanta je bila 122 dolara za dionicu - što je vrlo dobra ponuda obzirom da se još proljetos vrijednost dionice Monsanta "vrtila" oko 90 dolara. Glasine da je Bayer zainteresiran za Monsanto je dionice natjerala na oko 110 dolara, ali i trenutna vrijednost iznosi oko 107 dolara. Ipak, uprava Monsanta je brzo odbila prvu ponudu, a nakon toga je Bayer ponudio čak 125 dolara za dionicu.

Ovog utorka (19.7.) je Monsanto odbio i ovu drugu ponudu njemačkog koncerna kao "financijski neprimjerenu" i upozorio kako to "nije dovoljno da dioničare navede na prodaju". Ipak, Monsanto je "otvoren i za Bayer i za svaki drugi koncern" da primi nove ponude, a oba koncerna su isto tako dala do znanja kako se pregovori nastavljaju. Naravno, iza zatvorenih vrata, a čini se da bi se mogli barem "dogovoriti da razgovaraju o dogovoru". To nije tek prazna floskula, nego bi time Bayer stekao uvid u poslovne knjige Monsanta. To bi ga naravno koštalo: čak i ako takva fuzija bude spriječena, na primjer od strane nadležnih institucija zbog brige za zaštitu tržišne utakmice, Bayer bi platio Monsantu oko 1,5 milijarde dolara.

Zašto nas nitko ne pita?

Ipak, takva akvizicija koja bi Bayer već i po posljednjoj ponudi koštala oko 65 milijardi dolara se nipošto ne dopada svim njegovim dioničarima. Treba reći da su dionice Bayera izuzetno raspršene - i da tako treba biti vrlo oprezan kad se Bayer naziva "njemačkim" koncernom. Dva najveća dioničara su američki fondovi, Capital Research and Managment (9,97% dionica) a na drugom mjestu je nezaobilazni američki fond BlackRock (5,03%). Već treći dioničar ima "samo" 2,95% dionica i sve ostalo je raspršeno po čitavom planetu.

Ipak, 16. po veličini dioničar je britanska investicijska kuća Henderson Global Investors koja se otvoreno usprotivila želji uprave Bayera da preuzme Monsanto, odnosno planu da to učini bez dozvole dioničara Bayera. To nije samo financijski je to rizik, nego pogotovo kad je riječ o percepciji u javnosti ova dva koncerna. Kad nekome kažete Bayer, njemu će prvo pasti na pamet njegov Aspirin makar naravno i Bayer proizvodi kemikalije koje ne liječe, nego itekako uzrokuju glavobolju - u prenesenom i doslovnom značenju.

Koncern Monsanto je posve druga priča, čak i za one koji nisu vidjeli dokumentarni film Marie Monique Robin "Svijet po predodžbi Monsanta" (The World According to Monsanto) o genetski modificiranim proizvodima tog koncerna i što on čini na poljima čitavog svijeta. Ipak, predsjednik uprave Bayera Oliver Zühlke tvrdi kako čak i takva poslovna odluka ne traži suglasnost dioničara i kako je Bayer uvjeren da bi, zajedno s Monsantom, postao vodeći proizvođač sjemena i herbicida na čitavom svijetu. Povrh toga, ako bi fuzija uspjela, to bi bio najveći uspjeh neke njemačke tvrtke u poratnoj gospodarskoj povijesti, izjavio je Zühlke za list Rheinischen Post.