Berlinski tragovi Davida Bowiea
11. mart 2013"Berlin Bowie Walk" ili Šetnja Bowievim Berlinom koju organizira DJ Mike West, započinje na stanici podzemne željeznice Neuköln. Ona zapravo nema neke izrazito važne veze s umjetnikom, ali praktična je zbog svog centralnog položaja a njen izbor predstavlja i neku vrstu posvete instrumentalu "Neuköln" koji se nalazi na Bowievu albumu "Heros" iz 1977.
Slijedi vožnja podzemnom željeznicom do stanice Kleistpark. Prva postaja ovog hodočašća je Hauptstraße 155, adresa na kojoj je Bowie živio za svojih berlinskih dana. "Zašto se Bowie doselio u Berlin?", pita vodič Mike okupljene znatiželjnike i ne čekajući odgovor priča: "Pa bilo je puno razloga. Zanimala ga je povijest Weimarske Republike ali i glazba u Berlinu iz tog doba: Krautrock, bandovi poput Tangerine Dream ili Kraftwerka. Isto tako, u tom dijelu svoje karijere, on je bio jako ovisan o drogama. Zapravo je u Berlin došao da bi uživao u anonimnosti i da bi se ´očistio´".
"Nezainteresirani" građani Berlina
Anonimnost koju mu je nudila čudnovata atmosfera Berlina u vrijeme Hladnog rata, bilo je nešto do čega je Bowieu, koji je tada bio jedna od najvećih svjetskih pop zvijezda, navodno izuzetno bilo stalo. Odnos Berlina prema poznatim osobama bio je, a takav je i ostao, lagano rezerviran. Prosječni građanin Berlina vrlo je rijetko pokazivao osjećaje ili davao na znanje da je nekim ili nečim impresioniran. Mike ovdje navodi priču iz tog doba po kojoj su obožavatelji, umjesto da Bowiea gnjave po ulici, pristojno čekali ispred prodavaonice ploča u kojoj bi poznati glazbenik upravo kupovao. Tek kad je on mirno izašao iz dućana, ušli bi oni u trgovinu kako bi kupili iste ploče za koje se bio odlučio i Bowie.
Nakon Bowieve bivše adrese, šetnja se nastavlja nekoliko kuća dalje do kafića Neues Ufer (Nova obala). U Bowievo vrijeme ovaj udobni bar se zvao Anderes Ufer, doslovno prevedeno - Druga obala. No značenje ovog imena se može shvatiti i kao "Druga strana", što bi ukazivalo na činjenicu da je to bio jedan od prvih gay barova, u kojem se nije skrivalo kakvoj je publici namijenjen. Tu su rado dolazili Bowie i njegov kolega Iggy Pop (na naslovnoj fotografiji s Bowiem) koji je u to doba isto živio u Berlinu. Iako kruži legenda da su njih dvojica dijelili stan, to nije istina. Iggy Pop je živio u istoj zgradi ali ne u istom stanu.
Tko su pravi Heroes?
Nakon posjete baru u kojem je i mala galerija u kojoj se mogu vidjeti stvari koje podsjećaju na razdoblje kada je tamo navraćao David Bowie, slijedi vožnja gradskim autobusom do Potsdamer Platza. Ovaj je trg danas uglancana turistička atrakcija u središtu grada, ali sedamdesetih godina bio je tek divlja pustopoljina. Na jednom mjestu, gdje je ovaj trg nekad presijecao Berlinski zid, Mike objašnjava zbog čega je ova lokacija važna. O njoj se govori u jednoj od najpoznatijih Bowievih pjesama "Heroes" u dijelu teksta u kojem umjetnik govori o paru koji se ljubi pored Zida dok iznad njihovih glava odjekuju pucnji.
"Zanimljiv mit o paru koji se u toj pjesmi ljubi...", objašnjava Mike. "Studio Hansa (u kojem je Bowie snimao) nalazi se tamo preko, a prema priči, Bowie je stajao na balkonu i promatrao par kako se ljubi pored Zida. Kad su ga novinari pitali tko su bili ti ljudi on je odgovoiro da je to bio tek neki anonimni par. A prava istina je da je Tony Visconti, gitarist koji je i producirao neke njegove albume, imao ljubavnu aferu s jednom od pratećih pjevačica, pa Bowie nije htio uništiti njegov brak, otkrivajući pravi identitet para kojeg je opjevao.
Nakon Zida, slijedi kratka šetnja do studija Hansa, a cijela tura završava kod Brandenburških vrata s pogledom na Trg Republike. Na tom je trgu, koji se nalazi ispred zgrade njemačkog parlamenta, 1987. Bowie održao veliki koncert za grad u kojem je desetljeće ranije živio i radio.
Autori: Gavin Blackburn / Snježana Kobešćak
Odgovorni urednik: Svetozar Savić