Bjelorusija: njemačka uzdržanost je ispravna
19. august 2020
Niko u zapadnoj Evropi u početku nije računao s tim da će protesti u Bjelorusiji biti ovako masovni. Ali poslije nekoliko dana postalo je jasno da je u toku revolucija. Istoričar i stručnjak za istočnu Evropu Karl Šlegel govori čak o „postanku nacije". On kaže da je to „veličanstveni evropski trenutak, kojem u Njemačkoj poklanjaju premalo pažnje".
Iz solidarnosti sa američkim pokretom „Black Lives Matter" hiljade ljudi je u Njemačkoj izašlo na ulice, a sada Nijemci ostaju kod kuće. I zaista, u Berlinu se danima okupljaju samo ljudi koji su najčešće i sami porijeklom iz Bjelorusije, ne više od stotinjak njih.
Politika pokazuje solidarnost i uzdržanost
Talas solidarnosti na njemačkim ulicama je izostao – ali se nemački političari polako javljaju za riječ. Predsjednik Njemačke Frank-Valter Štajnmajer uputio je video-poruku Bjelorusima: „Ljudi te napaćene, ali ponosne zemlje zaslužuju našu solidarnost i podršku", rekao je njemački predsjednik, a potom se obratio direktno bjeloruskom predsjedniku Lukašenku, apelujući na njega da ne insistira na sili, već na dijalogu. Isto tako, Štajnmajer se obratio i bjeloruskoj vojsci: „Ne bi trebalo da se primjenom sile ogriješite o sopstveni narod".
Njemačka kancelarka Angela Merkel oglasila se preko svog portparola Štefana Zajberta, obraćajući se učesnicima protesta: „Ti ljudi bi trebalo da znaju da je Evropa na njihovoj strani i da pažjivo posmatra kako se ophode sa njima". Zajbert je potvrdio da su njemačka Vlada i opoziciona bjeloruska političarka Tihanovskaja uspostavili kontakt, ali nije naveo detalje, „jer to ne služi cijeloj stvari".
Samo bez miješanja
Olga Drindova, stručnjakinja berlinske Fondacije nauka i politika kaže: „Nikako ne bih savjetovala aktivno miješanje Evropske unije u ovom trenutku". Ona smatra da sve strane moraju da omoguće zemlji da samostalno oblikuje proces. „Na protestima se jedva vide evropske zastave, to je prije svega bjeloruska revolucija", kaže politološkinja i dodaje da su glavni zahtjevi ljudi koji protestuju slobodni izbori, pa je moralna podrška Zapada veoma važna.
„Ljudi koji su na ulicama u Minsku za sada nemaju geopolitiku na svom dnevnom redu", smatra Jerg Forbrig, stručnjak za istočnu Evropu trusta mozgova Njemački Maršalov fond. „Ne radi se o pitanju Evropa ili Rusija – oni jednostavno žele da se njihova država prema njima odnosi razumno. Brza preorijentacija ili novi pravac zemlje između Istoka i Zapada bio bi kontraproduktivan".
Godina 1989. je samo donekle slična
Svi naglašavaju da jeteško predvidjeti kuda vodi dinamika događaja. Forbrig smatra da je pogrešno upoređivati događaje u Bjelorusiji s revolucijom u Ukrajini 2014. ili sa istočnoevropskim revolucijama 1989. Krajem osamdesetih postojala je, prema njemu, „potpuno drugačija geopolitička situacija", ali je drugačija i uloga Sjedinjenih Američkih Država: „Ovaj put su SAD odsutne, a Evropska unija relativno brzo reaguje". On pri tom misli na sastanak ministara spoljnih poslova EU nekoliko dana poslije bjeloruskih izbora i sazivanje posebnog samita EU s temom Bjelorusija. Forbrig kaže da su Amerikanci zaokupljeni tamošnjom predizbornom kampanjom na predsjedničkim izborima.
Međutim, u samoj Bjelorusiji su, prema mišljenju njemačkog politikologa, događaji slični onima iz 1989: „Sedmog oktobra 1989. Istočna Njemačka je slavila 40 godina postojanja, a samo nedjelju dana kasnije Honeker je bio prošlost", sjeća se Forbrig ostavke šefa države i partije u bivšem DDR-u.
Na vidiku je kraj diktature
„Sada je odlučujuće šta će uraditi Putin", kaže Volfgang Tirze, bivši predsjednik Bundestaga i nekadašnji istočnonjemački disident. „Da li će podržati Lukašenka ili će posedovati mudrost i inteligenciju Gorbačova i reći – ovo nema smisla, moramo da pustimo tu zemlju, moramo da omogućimo demokratiju, a time i novo partnerstvo između Bjelorusije i Rusije".
Karl Šlegel se pribojava da se u Bjelorusiji može „desiti nešto strašno". On vjeruje da je Vladimir Putin odlučan da ide do kraja, a „mi nismo spremni za tako nešto". Politikolog Jerg Forbrig se ne slaže sa tim. On ne misli da će Rusija posegnuti za takvim rješenjima kao što je vojna intervencija: „Rusija će na drugačije načine pokušavati da zadrži uticaj u Bjelorusiji. Na primjer, prilikom izbora budućeg potencijalnog nasljednika Lukašenka".
Stručnjaci smatraju da je iskustvo ruske agresije posljednjih godina stavilo SAD i EU pred istu dilemu. U suštini, zna se da Rusija koristi svoj uticaj u Bjelorusiji da bi na kraju od toga imala koristi. Zato Njemačka ne želi da preuzme aktivniju ulogu. Bjelorusi bi trebalo da odluče sami. Izgleda da su već odlučili da ne žele da ostanu posljednja komunistička diktatura Evrope.