BND - zloupotreba tajne službe

Tajne službe to vole raditi tajno. One djeluju u sjeni, za javnost gotovo neprimjetno. To je u njihovoj naravi. Riječi koje je početkom 1960-ih zabilježio tadašnji šef BND-a Reinhard Gehlen zato zapravo nikad ne bi trebao pročitati netko izvan tajne službe. A on je zapisao da je socijaldemokratski političar Willy Brandt "marljiv radnik, ali veliki štreber". I da su ga građanima Berlina za prvoga gradonačelnika nametnuli saveznici.

Klaus-Dietmar Henke je ipak pročitao te bilješke. Ovaj 66-godišnji povjesničar je voditelj "Neovisnog odbora povjesničara za istraživanje povijesti Savezne tajne službe". Skupa s kolegama on trenutno otkriva tajne BND-a. Primjerice, koliko je nacista nakon završetka Drugog svjetskog rata zaposleno u tajnoj službi. Ili kako veliko iznenađenje je za tajnu službu bio narodni ustanak u bivšem DDR-u 17. lipnja 1953. godine.

Nadzor neprijatelja i prijatelja

Povjesničari su također otkrili da je ondašnja vlada na čelu s kancelarom Konradom Adenauerom zloupotrebljavala tajnu službu. Ovaj kršćansko-demokratski političar je Njemačkom vladao od 1949. do 1963. godine. Kancelarov ured je zapravo trebao nadzirati tajnu službu. "Sumnja da Savezna vlada zloupotrebljava BND postojala je za vrijeme cijele Adenauerove ere. Ali, to nije bilo moguće dokazati", kaže Henke. "Sad vidimo da je - ja bih to tako formulirao - unutarnjopolitička prisutnost BND-a bila još puno snažnija nego što su to suvremenici pretpostavljali."

Moćni Adenauer je tajnu službu za inozemstvo koristio za svoje unutarnjopolitičke ciljeve. Dao je prikupljati informacije o neprijateljima i prijateljima, oporbi i vladajućoj koaliciji - primjerice o socijaldemokratskom političaru Brandtu, ali i konzervativnom ministru Franzu Josefu Straussu. Nekoliko stotina informanata koji su bili raspoređeni u svim važnijim područjima politike i društva dostavljali su BND-u informacije, kaže Henke. A tadašnji šef BND-a Gehlen dostavljao je te informacije kancelarovom uredu. "Većina nije stavljena na papir. Ali, imamo nekoliko bilježaka u aktima iz kojih se jasno vidi kako Adenauer govori: učinite ovo ii ono."

Tako je nastalo najmanje 210 dosjea o političarima, znanstvenicima i novinarima. Tu su izresci iz novina, bilješke o razgovorima i izjavama, neki dosjei imaju samo jednu neki i do 500 stranica. Sadržaji nisu stvarno senzacionalni, kaže Henke. Puno je senzacionalnije da oni uopće postoje, da su nastali pod navodnom izlikom obrane od špijunaže.

Igra prema vlastitim pravilima

Institucije koje rade u tajnosti, kao tajne službe, prilično osebujno tumače zakone i u demokratskim državama. Državne zadaće kao što je u ovom slučaju obrana od špijunaže - ili borba protiv terorizma u slučaju američke tajne službe NSA - tako postaju "rastezljiva legitimacija vlastitog djelovanja", kaže Bodo Hechelhammer, BND-ov povjesničar koji surađuje s Neovisnim odborom povjesničara za istraživanje povijesti BND-a.

Otkrića kao što su ova Neovisnog odbora povjesničara zato potiču važne rasprave, primjerice o nadzoru tajnih službi. Do danas je BND pod nadzorom kancelarskog ureda. Povjesničar Klaus-Dietmar Henke zato zahtijeva u jednom razgovoru za Njemački radio promjenu toga. Smatra da se na takav način tu tajnu službu ne može kontrolirati: "Jedina mogućnost da se takvu službu ozbiljno kontrolira je povjerenik za nadzor u vrhu tajne službe, koji ne bi bio odgovoran kancelarskom uredu nego parlamentu."

Pod nadzorom?

I stručnjak za ustavno pravo Gerhard Robbers sa Sveučilišta u Trieru slaže se da mora biti spriječena mogućnost zloporabe. Po njegovom mišljenju za to već postoje mogućnosti. "Temeljni zakon izričito kaže da parlament uspostavlja parlamentarni nadzorni odbor koji nadzire savezne tajne službe."

Taj nadzorni odbor, naravno, zasjeda u tajnosti. Njegovi članovi se obvezuju čuvati tajnu i u odnosu na druge parlamentarne zastupnike. Jer, informacije kojima oni imaju pristup, vrlo su opsežne. "Taj odbor ima pravo zatražiti sve spise, ima pravo pozvati i saslušati sve suradnike, vodstva tajnih službi i ministre. Tu postoji jako malo iznimaka kod tog sveobuhvatnog nadzora", objašnjava Robbers.

Ali, dodaje on: "Uvijek je zacijelo postojao prijepor u kojoj mjeri u kako intenzivno Savezna vlada mora dati informacije parlamentarnom nadzornom odboru." Suradnja s povjerenjem je, po njegovim riječima, u nekim fazama mogla biti bolja.

Ostaje jedna tajna

O postupcima koji nadzornom odboru nisu poznati on ne može ni pitati. Unutarnjopolitički dosjei iz početnih godina BND-a uništeni su 1969/1970. godine - zacijelo po nalogu kancelarskog ureda. Povjesničari su spise mogli rekonstruirati samo na temelju bilježaka u drugim dokumentima.

A jesu li nakon Adenauera i drugi kancelari za svoje ciljeve koristili njemačku tajnu službu za inozemstvo, to - zasad - ostaje tajna. Jer, Neovisni odbor povjesničara sad smije istraživati samo prve godine BND-a, od 1945. do 1968.

Monika Griebeler/Anto Janković

Odgovorni urednik: Svetozar Savić