Bonn - nekadašnja rimska luka?

Oblačno je, tu i tamo počne sipiti kišica - nije nikakvo čudo da je terasa "Biergartena" na Rajni prazna. Po samoj rijeci, u blizini bonnskog sjevernog mosta, plovi malena brodica. S nje poseban uređaj šalje ultrazvučne impulse na dno rijeke. Arheolozi i geografi bonnskog sveučilišta na obali napeto iščekuju rezultate. Oni žele dokazati da na dnu Rajne oko Bonna i Königswintera, gradova u saveznoj pokrajini Porajnju i Vestfaliji, leže ostaci luke stare dvije tisuće godina. "Do sada je to, na žalost, prilično neistraženo", kaže arheologinja Heike Kennecke, članica istraživačke skupine sveučilišta u Bonnu. Ona, zajedno sa svojim kolegama, želi pronaći odgovore stara pitanja koja ih već godinama muče.

Ostaci lučkog zida?

Ideja da su Bonn i Königswinter nekada bili rimske luke, nije nova. Na nju su znanstvenici došli već 1970-ih godina. Tada je jedan arheolog otkrio u Rajni ispred Königswintera objekt oblika srpa i zaključio da bi to mogao biti lučki zid. Ubrzo nakon toga je jedan arheolog u nadlijetanju ovoga kraja otkrio objekte istog oblika u Bonnu - ostatke luke točni ispred nekadašnjeg rimske legionarske utvrde u blizini bonnskog sjevernog mosta. "Jestu li to doista luke? Jesu li ti objekti prirodni ili umjetno izgrađeni? To sada želimo definitivno razjasniti", kaže Kennecke o zagonentnim objektima vidljivima na dnu Rajne samo za niskog vodostaja.

Rupe koje puno govore

Od početka svibnja se vrše istraživanja eholotom, ultrazvučnim dubinomjerom. Po dobrim vremenskim uvjetima znanstvenici brzo napreduju u istraživanju. Naznake o nekadašnjem postojanju luke na bonnskoj obali Rajne bi bili su na primjer "lanac rupa u kojima nestaju ultrazvučni signali", objašnjava inženjer Klaus Storch. Oni bi pokazali, da je u tlu nekada nešto bilo zabijeno, nešto što je napravio čovjek.

"Eholot nam ne može reći jesu li u tim rupama bili drveni ili željezni stupovi", kaže. Ali oni mogu biti korisna pomoć za daljnje potrage. Arheološki projekt u Bonnu trajat će do 2015. i dio je programa "Luke od Rimskog carstva do srednjeg vijeka" koji Njemačka znanstvena zajednica (DFG) financira s milijun eura.

Luka za transport kamena

"Već u doba starih Rimljana, a i prije toga je Rajna bila korištena kao prometnica", kaže Thomas Roggenkamp, geograf s bonnskog sveučilišta: "Transport robe vodenim putevima je bio puno jeftiniji i brži nego kopnenim putevima."

Dobro je poznato kako su Rimljani, osobito u tada šumovitim predjelima poput Porajnja, uvelike koristili rijeke kao prometnice, ne na kraju jer divlja plemena nisu imala načina napasti takav tovar. Slično je bilo i u drugim mjestima pod kontrolom Rima i nije slučajno izabrano mjesto gdje je nastala Siscia (Sisak) ili Singidunum (Beograd).

U Mainzu postoji i muzej gdje je rekonstruirana rimska riječna lađa, slično je bilo i u Trieru na rijeci Mosel. Samo brodovima se mogla opskrbljivati najveća rimska utvrda i naselje na rijeci Rajni smještena nedaleko od Bonna, Colonia Claudia Ara Agripinensium - današnji grad Köln gdje ne samo da je postojala golema luka, nego je bila čak zaštićena bedemima (op. red.).

Arheologinja Kennecke ne sumnja da su u Bonnu i okolici pristajali brodovi. Arheolozi su na mjestu na kojemu vjeruju da se nekada nalazila starorimska luka našli kovanice iz razdoblja između prvog i trećeg stoljeća, kao i predmete od olova. Pretpostavlja se da su oni služili ribarima kao utezi za mreže.

Luka u Königswinteru je, vjeruju stručnjaci, imala drukčiju funkciju nego ona u Bonnu: ona je ležala podno brda Drachenfelsa i služila je za pretovar kamenja. Iz tog brda se, naime, u vrijeme Rimskog carstva i u srednjem vijeku vadio trahit, kamen vulkanskog porijekla bogat kvarcom koji se koristio za gradnju. Bonnski znanstvenici žele sada doći i do odgovora na pitanje kamo se kamen odvozio i u što ugrađivao.

"Ako se ustanovi da su Bonn i Königswinter doista bili antičke luke, onda ćemo nastaviti intenzivno istražibati, s roniocima, i tako dalje", objašnjava Kennecke: "Onda ćemo ići u detaje: kako su izgledale te luke? Kako su građene?" Ali prvo treba istražiti dno Rajne - prije nego što otrese nova kiša.

Autoka: Luisa Frey/Dunja Dragojević

Odgovorna urednica: Belma Fazlagić-Šestić