Borisu Džonsonu nije lako

Ko svašta priča, ne treba da se čudi kada mu se poslije podsmijevaju. Premijer Boris Džonson je u septembru naglasio da mu je draže da leži mrtav u jarku pored put nego da još jednom odgodi „Bregzit". No, magični 31. oktobar za koji se zemlja pripremala mjesecima, sada će proći – bez rezultata. Džonson ne može da održi taj rok i sada mu protivnici posprdno pokazuju gdje je sljedeći jarak u koji može da legne, ili mu nude lopate da ga sam iskopa.

EU je još jednom produžena

Flextension je čudovište od riječi kojom je EU u ponedjeljak opisala drugo produženje roka za „Bregzit". Radi se o fleksibilnom produženju koje znači da Britanija u okviru novog roka može da napusti EU svakog prvog u mjesecu, ukoliko se ugovor sa EU o izlasku prethodno u parlamentu potvrdi i ratifikuje. Ne zna se da li će to pravilo sada okuražiti Borisa Džonsona da pokuša još jedom, ili će mu još jasnije predočiti koliko je zabetoniran položaj u kojem se našao. Krajnji rok je u svakom slučaju 31. januar sljedeće godine.

Nakon intenzivnih diplomatskih kontakata sa fracuskom vladom tokom vikenda, javljeno je da Pariz više ne gaji dileme oko ponovnog produženja roka za „Bregzit". Oklijevanje Emanuela Makrona je ionako bilo zapravo više političko pokazivanje mišića nego realna prijetnja da će Britanci biti istreseni iz EU bez dila.

Odluku Pariza je ubrzalo i to što je vjetar u Londonu krenuo u pravcu novih izbora. Jer, bilo je jasno da će EU izbore ili drugi referendum prihvatiti kao razlog za dalje produženje. Sve i ako je strpljenje u Briselu i prijestonicama EU na izmaku, Evropljani su sada u udobnoj poziciji da mogu da posmatraju dramu a da nisu krivi za njen rezultat. 

Laburisti blokiraju nove izbore ponovo

U Donjem domu, Boris Džonson je doživio još jedan poraz. Poslanici Laburista su se uzdržali od glasanja i vlada nije mogla da mobiliše potrebnu dvotrećinsku većinu za raspisivanje ovih izbora prije Božića. Iako je Boris Džonson optužio najveću opozicionu stranku za kukavičluk i drhtanje pred odlukom birača i izjavio: „Vrijeme za ovaj parlament je isteklo" – to vođu Laburista Džeremija Korbina uopšte nije pogodilo.

"Vrijeme je da vođa opozicije skloni svog zarđalog Trabanta sa raskrsnice jer blokira napredak", rugao se Džonson ciljajući na ranije veze Korbina sa Istočnom Evropom. Premijer je pri tome zaboravio, ili nikad nije ni znao, da je Trabant od plastike i da ne može da zarđa.

Pri tome je jasno i da ta partija, iako se poziva na to da ljudi ne vjeruju Džonsonu, a anketama nikada nije lošije stajala - za 10 odsto slabije od Torijevaca. Džeremi Korbin je kao ličnost takođe na listi daleko iza Borisa Džonsona, iako mnogi birači ne vjeruju premijeru i daju mu loše ocjene. Laburisti sa Korbiom se zaista nalaze u prilično očajnoj poziciji i zato čine sve da bi odgodili nove izbore.

Nova inicijativa već danas

Nakon svog ponovnog poraza, Bosir Džonson je najavio prijedlog novog zakona koji će omogućiti da odluka o održavanju novih izbora može biti donijeta i zu saglasnost proste većine – bio je to prijedlog dvojih malih opozicionih partija, Liberala i škotske SNP, i on mu je dao nadu da bi, zajedno sa glasovima konzervativaca, mogao da osvoji većinu.

No, motivacija pomenutih stranaka je dijametralno suprotna onome što hoće premijer. One hoće da se povuče Zakon o sprovođeju „Bregzita" tako da Boris Džonson ne bi mogao da uđe u predizbornu kampanju kao heroj uspješnog „Bregzita". Liberali su za Evropsku uniju i hoće da zaustave „Bregzit". A Škotska nacionalna stranka SNP, hoće da im se priključi i interno se sprema za novi referendum o nezavisnosti Škotske. Prema anketama, oko polovine Škota je sada za napuštanje Velike Britanije. 

Boris Džonson ne bi dobio pomoć opozicije zabadava. Na primjer, SNP hoće da pravo glasa dobiju i mladi od 16 i 17 godina kao i građani EU. To bi bitno uticalo na izborni rezultat onako kako to žele pristalice EU. Još se ne zna kako će se Boris Džonson izbaviti iz tog škripca. Moraće da napravi dosta ustupaka ako hoće da izbori budu održani prije Božića. Jer, vremena više nema: parlament bi morao da bude raspušten već sljedećeg ponedjeljka.

Svuda su rizici

Svojim insistiranjem na novim izborima po svaku cijenu, Boris Džonson mnogo rizikuje. Jeste da konzervativci vode u anketama – ali instituti za ispitivanje javnog mnjenja su poslednjih godina već znali dramatično da se prevare. Britanski izborni sistem čini prognoze veoma teškim. A predizborni dogovori u pojedinim izbornim okruzima, na primjer, između Liberala i Laburista, mogli bi da još više zamagle situaciju.

Osim toga, trenutno 50 odsto britanskih birača nije sigurno za koga bi glasalo. Ne može se predvidjeti da li će oni kazniti Borisa Džonsona za to što nije uspio da izvede Britaniju iz EU 31. oktobra, ili će mu pomoći da sa novom većinom u Donjem domu napokon progura odgovarajuće zakone.

Naposljetku, i Božić bi u svemu mogao da ima važnu ulogu: moguće je da će građani biti ljuti zbog toga što su umjesto božićnog mira morali da dožive otrovnu predizbornu kampanju u vrijeme kada radije zabravljaju na politiku i kada hoće da jedu i piju sa prijateljima i porodicom.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android