'Bosanski paralizovani mir'

„Dejtonski sporazum je u svojoj vojnoj dimenziji bio uspješan. U Bosni i Hercegovini se do danas održao mir”, piše švajcarski dnevnik Noje cirher cajtung (NZZ). „Sporazumom se kupio mir ekstremnom decentralizacijom, koja razumno upravljanje zemljom ne čini samo praktično nemogućim, već i i veoma neatraktivnim. Podjela zemlje na entitete i podjela Federacije BiH na monoetničke kantone obezbijedila je dominaciju nacionalističkim partijama Bošnjaka, Srba i Hrvata. Time je Dejton zagarantovao zastoj u reformama i totalnu zloupotrebu državnog aparata koji služi za bogaćenje postojeće elite, i u finansijskom i u političkom smislu. Političari i privrednici su se udobno smjestili u ovom sistemu", piše NZZ napominjući da je malo ko tako dobro opisao okoštalost Dejtonskog sporazuma kao Kristofer Benet u svojoj studiji ‚Bosnia's Paralysed Peace‘. „Dejtonski sporazum napravljen tako da ga je praktično skoro nemoguće reformisati. On se može usklađivati samo konsezusom tri naroda ili pritiskom spolja. A pritiska spolja, međutim, nema već deset godina."

„Ove greške načinjene u Dejtonskom sporazumu su u prvim poratnim godinama previđene zbog ponovne izgradnje zemlje što je izazvalo privredni bum. Protjerani su se vratili u svoja mjesta koja su bila etnički očišćena. Istovremeno, visoki predstavnik međunarodne zajednice je rutinski reagovao tamo gdje bi došlo do političkog zastoja.

A onda se dogodilo nekoliko stvari koje su uništile široko rasprostranjeni optimizam. Na čelu sa EU, međunarodna zajednica je imenovala Kristijana Švarc-Šilinga na mjesto visokog predstavnika sa nalogom da se više ne miješa u unutrašnja pitanja Bosne i Hercegovine. Podilazeći lokalnim moćnicima prestalo se sa reformom policije. Prvi pokušaj promjene Ustava BiH za dlaku je propao u državnom parlamentu, kao i svi naredni pokušaji. Kao rezultat toga, uslijedila je politička paraliza koja se proširila Bosnom i Hercegovinom. A EU nije bila voljna priznati da je moguće da njena politika proširenja nije bila dovoljna za potrebe te zemlje, i da je možda bila neophodna sveobuhvatnija pomoć", piše švajcarski dnevnik. „Istina specijalisti za Balkan u EU institucijama znaju sve to ali to svih ovih godina nije dovelo do nove procjene situacije.” List zaključuje kako je ‘Bosnia's Paralysed Peace nezamjenljiv kao istorija propasti obnove jedne države.

'Stranački sponzoring' SPD-a

Štampa na nejmačkom piše i o aferi 'stranačkog sponzoringa'. Prije nekoliko godina bila je aktuelna afera sa 'stranačkim sponzoringom' u CDU, a sada je 'na tapetu' SPD: političari ekskluzivno gostuju na priredbama firmi, ili sastancima njihovih rukovodstava – za debele honorare. 

Evo kako su najnovije događaje propratili komentatori njemačkih dnevnih listova. 

Emder cajtung (Emden): „Tek poslije jednog medijskog izvještaja, SPD hoće da obustavi ove mahinacije. To joj više neće mnogo pomoći. Odvratan pojam „potkupljive republike“ je aktuelan – onaj ko ima novca, ima i direktan pristup vlasti. A onaj ko nema novca, u najboljem slučaju može da svake četiri godine izrazi svoje neraspoloženje. Zasićenost politikom je odmakla za još jedan korak. Sponzoring je u politici „siva zona“ koja će se i dalje širiti ako društvo ne izvrši pritisak. Ali, sada ne bismo smjeli da napravimo grešku i uzmemo na zub samo SPD. I drugi su odavno dokazali da umiju da fleksibilno tretiraju finansiranje stranaka“. 

Rajniše post (Diseldorf): „Sve i da ništa od tog novca nije dospjelo u kasu stranke, dejstvo ove afere je katastrofalno. Građani polako stiču utisak da političari ne umiju da prestanu sa punjenjem svojih džepova. A to je voda na vodenicu onih koji potresaju temelje naše demokratske države. Ispravno je to što je odavno moralo da se desi – SPD hoće da stavi tačku na ovu štetnu praksu. No, bolje bi bilo da su isto tako davno sebe počeli da mjere aršinima koje su primjenjivali na svoje političke protivnike.“

Folksštime (Magdeburg): „Kredibilitet – šta je to? Teško će drugovima socijaldemokratama neko da 'kupi' vajkanje da oni sa svim tim nemaju veze i da je sve maslo njihove firme NWMD. Očigledno je da močvara lobizma i plaćenog uticaja prožima političke sadržaje. Tu močvaru Gabrijel mora da rigorozno i neodložno isuši ako želi da spase posljednje ostatke povjerenja u SPD“. 

Algemajne cajtung (Majnc): „Političari bi trebalo da rade za građane; za to su plaženi novcem građana. To što neko usput može da postigne tolliko da za to dobije sedmocifreni honorar – jeste frapantno, ili, tačnije: strašno. Možda zvuči staromodno i izaziva gorak osmijeh, ali – stranke i političari moraju biti časni uzori. A da bi bili takvi, ne smiju dozvoliti ni da se pomisli da su potkupljivi.“

Noje osnabriker cajtung (Osnabrik): „Jedna firma je posredovala učešće političara na ekskluzivnim manifestacijama, i tako činila baš ono što je prema Zakonu o strankama zabranjeno. To je u slučaju CDU već bilo dovelo do skandala. Jedina razlika je u tome što to SPD nije činila direktno, kao stranka, već preko privatne firme čiji je vlasnik. Reakcija: najprije postiđenost, pa onda odlučnost, pokazuje da i same socijaldemokate to znaju. Pitanje je: zašto su tako dugo tolerisale takvo djelovanje? Možda je njena uprava bila previše uposlena razmatranjem (za vrijeme deserta!) pitanja: zašto je tako mnogo građana razočarano etabliranom politikom?“