„Brak za sve“ – dobra poruka za Njemačku

Napokon. Dugo je trajalo. Predugo! Ali, Angela Merkel je končno donijela važnu odluku: odustala je od dosadašnjeg odbijanja „braka za sve". Kancelarka hoće da u Bundestagu svaki poslanik prema svom nahođenju odluči da li gejevi i lezbejke, kada je riječ o braku, treba da imaju jednaka prava kao i heteroseksualni parovi. Jasno je: „brak za sve" će moći da se ostvari.

Civilizacijski korak

Ta odluka je trebalo da bude odavno donijeta. Ona je civilizacijski korak naprijed u zemlji u kojoj nijedan građanin više nije hendikepiran zbog svoje seksualne orijentacije. Upravo kada je riječ o braku, zajednici u kojoj dvoje ljudi preuzimaju odgovornost jedno za drugo i zajednički život, u Njemačkoj se još uvijek krši taj princip. Jeste da od 2001. postoji „registrovano partnerstvo". Ono umnogome liči na brak, ali se od njega ipak razlikuje. Homoseksualci imaju velike probleme kada je riječ o regulisanju obaveza oko djece. Još uvijek nije moguće da dva partnera zajedno usvoje dijete nekog trećeg. To homoseksualci s pravom doživljavaju kao diskriminaciju. A diskriminacija je i to što društvo pojam „braka" ne želi da primijeni na homoseksualne veze.

Tipično za Merkelovu

Način na koji je kancelarka promijenila svoje pozicije o istopolnom braku, sve je samo ne ubjedljiv: to je opet bilo tipično za nju. Tek poslije dugog oklijevanja i zatezanja, poslije mučnih diskusija za vrijeme čitavog njenog mandata, ona je odustala od svojih dosadašnjih pozicija. Pri tome nije stupila napred vedra koraka, nije uzela ljude za ruke i povela ih u bolju budućnost, već se izrazila nekako uvijeno: nije jasno rekla kakva je tačno njena pozicija i da li je odustala od svojih često citiranih ličnih rezervi prema ravnopravnosti.

Ako pogledamo pažljivije, vidjećemo da odstupanje od prinude poslaničkog kluba nije istovremeno i eksplicitno zalaganje za ravnopravno tretiranje homoseksualnih brakova, a kamoli aktivno oblikovanje politike. Kancelarka je otišla samo onoliko daleko koliko je morala. Ona hoće svima pomalo da udovolji. I to je vrlo sračunato. Između ostalog, i da ne bi više nego što je potrebno nervirala konzervativce u stranci i privredi.

Jasno je da su se Angela Merkel i demohrišćani povinovali onome što je bilo neizbježno. Otkako su se Zeleni, Liberali i SPD (tim redom!) riješili da ne ulaze u koalicije sa onima koji neće brak za sve, pritisak se povećao. A kancelarka je zajedno sa svojom strankom bila prilično izolovana.

Primjer paragrafa 175

Da može i drukčije, to je Unija prošle nedjelje pokazala zajedno sa drugim strankama u Bundestagu. Parlament je jednoglasno donio odluku o rehabilitaciji homoseksualaca osuđenih prema paragrafu 175 Krivičnog zakonika. Sada, međutim, nema mnogo vremena. Ako Merkelova vjeruje da svojim kasnim pristankom može da ukrade malo vjetra iz jedara drugih stranaka, onda se grdno vara. Jer, one zahtjevaju od nje da pred kraj ovog mandata donese odluku o ravnopravnom tretiranju brakova.

Signal svima

Na kraju je to što je Merkelova promijenila pozicije vesela poruka za LGBTI-zajednicu. Brak za sve će postati zakonit, to je sigurno. Nije važno da li će do toga doći sada ili poslije izbora za Bundestag. Njemačka se tako priključuje drugim velikim evropskim susjedima. No, to nije samo signal ka spolja, već i ka unutra, ultrakonzervativcima i desničarskim populistima koji hoće da otruju našu slobodnu društvenu klimu. Mi smo za slobodarske vrijednosti našeg Osnovnog zakona. Sada i sa brakom za sve!