Brza propast humanitarnog primirja

List Frankfurter Allgeimeine Zeitung o konfliktu na Bliskom istoku piše:

"Oružje je trebalo utihnuti tri dana ali se zatišje okončalo samo za tri sata. Izrael tako i dalje vodi rat – četvrti u posljednjih osam godina protiv nedržavnih sudionika.

Vojno nadmoćnija armija do sada nikada trajno nije ostvarila svoj cilj. U ovom ratu sebi je postavila nove: trebale su biti uništene rakete, zatim tunel, a sada premijer Netanjahu želi demilitarizirati Pojas Gaze. Na drugoj strani je Hamas ostvario svoje ratne ciljeve: rakete su letjele do Haife, onemogućilo se potom rad aerodroma u Tel Avivu, ubilo više od 60 vojnika i jednog otelo. Izrael rat ne može dobiti samo vojnim sredstvima“, zaključuje komentator FAZ-a.

Uloga SAD

List Leipziger Volkszeitung piše:

"Demokratska država koja puca na škole i bolnice – to se ne može i ne smije dešavati.

Postoji pravo na samoodbranu protiv raketnih napada islamista i tunela koji donosi smrt. Ali postoji i pitanje proporcionalnosti sredstava. Izraelska vlada je saopštila svoj potpuno nerealan cilj – demilitarizaciju Pojasa Gaze. Hamas je oteo jednog izraelskog oficira što predstavlja noćnu moru za Izrael. Obje te činjenice stvaraju strah da rat još dugo neće biti završen“, piše Leipziger Volkszeitung.

List Heilbronner Stimme piše:

"Naravno da svaka zemlja ima pravo na samoodbranu. Posebno Izrael koji je okružen neprijateljima i koji je konfrontiran s neizvjesnim posljedicama neuspjelog Arapskog proljeća. Ali, izraelska vlada i samo ona se ovdje kritizira, uspjeva stvoriti novi val mržnje razaranjima čitavih stambenih četvrti. Od preživjelih ovog vojnog pohoda će u jevrejskoj državi izrasti jedna nova generacija smrtnih neprijatelja. Zašto to niko ne spoznaje?“ piše Heilbronner Stimme.

List Tageszeitung se osvrće na američku politiku u bliskoistočnom konfliktu:

"Barack Obama je želio ući u historiju kao predsjednik koji će kućama vratiti vojnike i koji neće počinjati nove ratove.

To je samo donekle funkcionisalo. Rezultate vidimo u Siriji, Libiji, Iraku, Ukrajini, Gazi ili Nigeriji. Moguće je da SAD više nisu vodeća snaga u starom obliku. Ali, niti EU niti bilo ko drugi nije ozbiljno radio na tome da se izgrade multilateralne alternative. Očekivanja da u doglednoj budućnosti SAD pronađu rješenja, nikuda ne vode“, ubijeđen je TAZ.