Camerona sustižu vlastite greške

Britanski premijer sada ipak želi izbjeći totalni razdor s Bruxellesom. Prije nego što je održao svoj dugo najavljivani govor o suzbijanju imigracije, napravio je, naime, nekoliko testova. Tako je na primjer najprije najavio neku vrstu ručne kočnice kojom bi migrante iz Europske unije zaustavio već na granicama britanskog otoka. On je, tvrdi Cameron, jednostavno prepun, socijalna mreža je preopterećena, više stranaca ne može biti integrirano.

To se odnosilo prije svega na nove pridošlice iz Rumunjske i Bugarske koje od početka godine slobodno mogu tražiti posao po Europi. Neko vrijeme se ozbiljno razmatrala ta britanska ideja dok Angela Merkel nije prekinula diskusije proučivši Cameronu da Njemačka ne namjerava dovoditi u pitanje princip slobode kretanja na tržištu rada Europske unije. Time je bilo jasno da britanski premijer neće dobiti podršku za jednu tako radikalnu promjenu europskih ugovora.

Diskriminirajući prijedlozi

Sada zato David Cameron iskušava jedan nešto manje provokativni oblik diskriminacije: doseljenici iz EU-a četiri godine ne bi trebali imati pravo na neke socijalne subvencije poput dodjele socijalnih stanova ili dječjeg doplatka za potomstvo koje je ostalo u matičnoj zemlji. To bi trebalo vrijediti za migrante koji imaju posao. Oni koji ga ne uspiju naći, nakon šest mjeseci bi mogli biti izbačeni iz zemlje.

Bruxelles je na to reagirao suzdržano. Britanske ideje su tek dio jedne široke rasprave i one se moraju promno razmotriti, ali bez dramatiziranja. To je pokušaj da se u stalnom prijeporu s Londonom izbjegnu emocionalni ekscesi. Unatoč tome je jasno da je nejednaki tretman britanskih posloprimaca i pridošlica iz ostatka EU-a prema pravilima koja vrijede za europsku obitelj - načelno zabranjen.

Cik-cak kurs

Britanski premijer ima ovdje peh da ga sustižu vlastite strateške greške. Na početku svog mandata je, naime, obećao da će broj doseljenika spustiti na ispod 100.000 godišnje. To je bio ustupak desnm krilu njegove konzervativne stranke i pkušaj zaustavljanja uspona desnopopulističkog UKIP-a.

To obećanje je bila potpuna besmislica. Jer kao prvo, bilo je od početka jasno da ga ne može ispuniti, a kao drugo, britanski euroskeptici stalno tjeraju premijera u kut, bez obzira što on činio ili govorio. Najnovije statistike o doseljavanju doista potvrđuju da je na britanski otok došlo četvrt milijuna ljudi - oko pola njih iz Europske unije. Upravo oni su ti koje Cameron želi zastrašiti. Ali najavljene mjere za to neće biti dovoljne. Mnogi istočnoeuropski imigranti zadovoljit će se i britanskim minimalcem - čak i ako ne budu imali prava na socijalna davanja.

Ali David Cameron i dalje vozi svoju cik-cak liniju u politici prema Bruxellesu. Obećao je Britancima da će odnos s Europom kompletno iznova definirati. Ni to dalekosežno obećanje neće moći održati. Britanski birači stoga moraju steći dojam da im vlada se, kada je Europa u pitanju, zamazuju oči. To bi se Cameronu moglo osvetiti već na izborima u proljeće, a euroskepticima iz UKIP-a donijeti nove uspjehe.