Cenzura na turski način

Maskirana osoba cilja svojom praćkom na posjetitelja - srećom se radi samo o grafitu u uredu turske hakerske udruge Alternatif Bilişim. Šarena supkulturna scena mladih tu je okružena sivim betonom istambulske poslovne četvrti. "Hackerspace" - tako aktivisti nazivaju svoje prostorije i njih nije lako naći. One se nalaze u azijskom dijelu grada, u Kadıköyu, kvartu u kojemu živi i radi istambulski srednji sloj - tamo će turisti teško zalutati.

Turska iza Iraka i Kine

Alternatif Bilişim u prijevodu znači nešto kao "alternativna komunikacija". U udruzi su se okupili kompjuterski stručnjaci, studenti i profesori. Ali Riza Keleş je programer i od prvoga dana član udruge. "Mi se ne smatramo hakerima, a još manje državnim neprijateljima. Mi smo organizacija koja se zalaže za građanska prava, za digitalna prava građana i borimo se protiv sve većeg nadzora interneta u Turskoj", kaže on. Ali to je gotovo bezizgledna borba. Na Svjetskoj rang-listi organizacije Reporteri bez granica Turska je na 154. od ukupno 180 mjesta, iza Iraka i Kine. Jedan od razloga za to je novi, dalekosežni zakon o internetu koji je stupio na snagu u ožujku 2014. On dozvoljava turskom nadzornom tijelu za telekomunikacije (TIB) da bez sudskog naloga blokira stranice sa sadržajima koji su "štetni, seksualno provokativni, koji veličaju nasilje i koji su uvredljivi" - radi se o vrlo rastezljivom paragrafu.

"Ne znamo čak ni koliko je točno stranica blokirano. Prije su postojale sudske odluke na temelju kojih je neka stranica blokirana i one su bile dostupne javnosti. Danas se sve događa bez znanja javnosti pa možemo samo procjenjivati o kojoj se brojci radi", kaže Ali Riza Keleş. Na stranici www.engelliweb.com izlistane su sve stranice za koje se zna da su nekada bile blokirane. Na toj listi se pored stranica s pornografskim sadržajem i manje ili više popularnih blogova i portala vijesti nalaze i popularni "teškaši" poput Googlea, Twittera, Vimea i Soundclouda.

Diktatorske metode demokratske države

Članovi udruge Alternatif Bilişim djeluju rezignirano kada govore o mogućnostima borbe protiv strogog nadzora interneta. Što možemo učiniti, pitaju se? Prošle su godine u cijeloj zemlji održavali konferencije i sudjelovali u organiziranju prosvjeda kako bi privukli pozornost javnosti na opasnost od pooštrenja zakona o internetu - bez uspjeha. Na svojoj internetskoj stranici pokazuju kako se legalnim putem može izbjeći cenzura - na primjer pomoću mreža za anonimiziranje kao što je Tor ili preko posebnih servera u inozemstvu. Ali te mjere su komplicirane - Alternatif Bilişim ne može doprijeti do širokih masa.

Aktiviste za slobodu interneta još više boli što moraju gledati kako vlada - a pritom je Turska formalno demokratska pravna država - uspijeva tako snažno kontrolirati mrežu. Kako ne raspolaže sredstvima klasične diktature, poseže za denuncijacijom. "Tisuće dobrovoljaca pomažu vladi u pronalaženju kritičnih sadržaja na internetu", tvrdi Ali Riza Keleş: "Znam i da je vlada - a posebno vladajuća stranka AKP - angažirala agencije za socijalne medije da nadgledaju mrežu."

Strah od reprize parka Gezi

Cenzura interneta projekt je islamističko-konzervativne vladajuće stranke AKP. Povod za nju su bili prosvjedi oko parka Gezi koje su tradicionalni, konvencionalni mediji u početku ignorirali. Stanovništvo se stoga informiralo preko društvenih mreža kao što su Twitter i Facebook i dovelo je vladu nakon više godina na vlasti po prvi put u ozbiljne probleme. Novi zakon o internetu bi trebao spriječiti da se to ponovi.

Svaka kritika vlade sada znači kršenje "osobnih prava" vladajućih. Već bi i vic ili neka krivo shvaćena izjava mogli biti previše. Pravnik i stručnjak za internet Yaman Akdeniz s istambulskog sveučilišta Bilgi govori o ovim mjerama kao o cenzuri "Orwellovskih razmjera". Ali Riza Keleş situaciju u Turskoj opisuje ovim riječima: "Prije si znao kada je neka stranica bila blokirana i znao si što je razlog tome. Danas se cenzuriraju stranice i svi se pitaju: zašto baš ove?"

U kolovozu se u Turskoj održavaju predsjednički izbori. Članovi udruge Alternatif Bilişim strahuju od najgoreg.