Cipras kao Robin Hud

Brisel sada ne želi ništa više do mir na grčkom frontu. To ide toliko daleko da su se mnogi nadali pobjedi Aleksisa Ciprasa jer su ga u posljednjih pola godine barem uopznali. I to u dvostrukom smislu te riječi. Postojala je doduše i nada da je profi-revolucionar nakon posljednjih mjeseci sporova sazreo da postane državnik. Onakav državnik koji ispred želje za vlašću i taktičkih igara stavlja odgovornost. Pri tom je njegov prvi mandat ostavio tragove pustoši, došlo je do pada privrede i zatvaranja banaka. Ali, neki jednostavno nisu željeli da prestanu da vjeruju u ono dobro u čovjeku.

Taktiziranje ide dalje

Brisel će poželjeti sreću i čestitati svakom pobjedniku: tako je govorio i predsjednik Savjeta Evrope o konstruktivnom radu i izazovima u punom smislu tih riječi. Ali, predsjednik Evropskog parlamenta stavlja prst u ranu: on ne može da razumije da Aleksis Cipras ponovo gradi koaliciju sa nacionalističkom Anel partijom. No, Martin Šulc (Schulz) tačno zna zašto to grčki premijer radi: jer, na taj način će imati koalicionog partnera koji neće postavljati neprijatna pitanja, koji se neće miješati u rad i neće isticati svoje nadležnosti. Da se Cipras odlučio za socijaldemokrate ili liberale, dobio bi možda nekoliko eksperata koji imaju iskustva u radu vlade ili onih koji se razumiju u ekonomiju. Ali, šef Sirize upravo to ne želi, bez obzira što mu upravo eksperti tako bolno nedostaju u sopstvenim redovima. On želi da vlada sam, a to nije dobar znak za budućnost.

Možda Grci žele da ih njihov šef vlade laže na svakom koraku. U izbornoj kampanji Cipras je narodu ponovo obećavao kule i gradove: mogao bi, kako je govorio, da olakša još malo uslove programa pomoći i još jednom pregovara o svemu. A to je besmislica. Jer, tek onda kada reforme budu sprovedene, povjerioci će dopustiti da se s njima razgovara o eventualnim "prilagođavanjima". Premijer sada ima četiri nedjelje da usvoji zakone i da sprovede bolne mjere. Reforma penzionog fonda i državne administracije, kao i privatizacija elektroprivrede i luka samo su neki od primjera s dugačke liste. A to nije dovoljno da se zahtjevi samo formalno ispune. Ciprasu su neophodni ljudi koji to zaista mogu da sprovedu. A kako može neko ko svojim građanima konstantno govori kako su reforme zapravo pritisak i drskost, da sada postigne promjenu kursa i dovede do toga da se želi preuzeti odgovornost za sopstvenu sudbinu?

Reci građanima konačno istinu!

Grčki premijer najviše voli da se prikazuje kao narodni heroj i osvetnik razbaštinjenih: kao neki miks između Robina Huda i Dartanjana, jednog od trojice "Tri musketara". Međutim, u narednim godinama on neće biti ništa drugo do glavni prodavac gorkih pilula: on će morati da saopšti Grcima kako nije lako progutati prepisane lijekove, ali da oni ipak spašavaju živote. Bez daljih reformi nema privrednog rasta, a put je postao još teži za šta je zapravo odgovoran sam Cipras. On takođe mora da objasni građanima kako je grčka kriza sklonjena sa evropske scene. Jer, sada je u fokusu izbjeglička kriza kojom je Evropa u potpunosti zaokupljena.

Na kraju krajeva, Cipras mora da se pobrine za to da Grčka konačno počne da funkcioniše kao prava država. Način na koji se odnosi prema izbjeglicama je sramota i još jednom pokazuje nespremnost i nesposobnost grčke administracije. Ali, da li je premijer takav čovjek koji će lupiti šakom o sto i nekog zbog toga skratiti za glavu? Aleksis Cipras se doduše pokazao kao pametan taktičar, ali da li zna i da vlada to možda ne zna ni on sam. Da li je ovaj čovjek odjendom odrastao? Da li je zaista ozbiljno prepoznao situaciju? Malo toga na to ukazuje. A samo jedno je jasno: na kraju ulice čeka Volfgang Šojble. A iza njega visi sablast koja se zove - grexit!

Poštovani čitaoci, ispod ovog članka možete ostaviti Vaš komentar. Radovaćemo se Vašem mišljenju.