Dan kada je počela opsada Sarajeva

„Prije četvrt stoljeća je počela blokada glavnog grada Bosne i Hercegovine koja je Sarajevo više od tri godine pretvorila u zatvor u kojem je iza svakog ćoška vrebala smrt“, piše pored ostalog Adelheid Wölf u austrijskom listu „Der Standard". Ona u tekstu piše o „danu u kojem je Sarajevo dovedeno pod opsadu" i prenosi riječi Jovana Divjaka, penzionisanog generala Armije BiH, koji kaže da je „2. maj 1992. godine bio najteži dan u odbrani Sarajeva". „Tog dana nisu samo blokirani prilazni putevi, nego je smanjeno snabdjevanje grada strujom i vodom. Grad je bio okružen", piše u pomenutom tekstu.

„Na brdima iznad Sarajeva su već sedmicama pozicije zauzimale jedinice JNA. Sam general Divjak je mislio `da će opsada biti okončana za oko dva mjeseca" i dodaje:"Tek u augustu, kada sam vidio njihovu količinu oružja, znao sam da će to trajati tri do četiri godine`. One, koji su grad držali opkoljenim u Sarajevu nazivaju četnicima, koji su oružje, municiju i novac najvećim dijelom dobijali iz Beograda. Zbog embarga UN-a branioci grada nisu mogli legalnim putem doći do oružja. Ono je dolazilo iz Irana, Sudana i Pakistana. Kroz uski i niski tunel ispod aerodroma se u grad nije mogla prokrijumčariti teška artiljerija. ´Često smo pokušavali probiti blokadu. Ali, Vojska RS je imala 350 minobacača, a mi nikada nismo imali više od 150´, kaže Divjak."

Adelheid Wölf u tekstu dalje podsjeća da je na grad dnevno padalo preko 300 granata i da je bez obzira na to Sarajevo uspjelo izbjeći da padne u ruke napadača. U tekstu se također prenose riječi generala Divjaka koji kaže da je ´VRS za okupaciju Sarajeva morala biti dva do tri puta jača nego mi. Mi smo imali 35.000 vojnika, a oni oko grada nisu imali više od 20.000´. Osim toga je moral branilaca bio daleko veći. UN je Vojsci Republike Srpske stalno postavljao ultimatum da povuče teško oružje. Međutim VRS je napadala zaštićene zone u zemlji, nije se pridržavala zabrane letenja i kao taoce uzimala vojnike UN. Tek kada je 28. augusta 1995. godine jedna granata u Sarajevu ubila 37 ljudi, 60 aviona NATO-a je bombardovalo baze i skladišta municije VRS."

„Na kraju rata u BiH je 60 posto zgrada srušeno, ubijeno je 100.000, a protjerano više stotina hiljada ljudi. Silovano je 40.000 žena. Svi „tragovi multietničkog života i otvorenosti prema svijetu“ su trebali biti izbrisani, napisala je Sabrina Ramet u svojoj knjizi „Tri Jugoslavije“. Ona piše da je „cilj bio uništiti vjeru u mogući suživot različitih naroda i uspostaviti vjeru u primat jedne etničke zajednice." Nažalost to je uspjelo. Već u ratu su samo vojnici sa bošnjačkim imenima postavljani na visoke pozicije u Armiji RBiH. Danas na svim stranama dominiraju nacionalistička razmišljanja. Nije samo država, već je i Sarajevo de facto podijeljeno“, piše pored ostalog u austrijskom listu „der Standard“.

„U Zagrebu nastaje ponor"

Jedan posrnuli koncern Hrvatsku bi mogao da odvuče u veliku ekonomsku krizu. Gigant Agrokor već je izazvao krizu vlade, piše berlinski „Tageszeitung".

U tekstu naslovljenom  „U Zagrebu nastaje ponor", list „Tageszeitung" iz Berlina piše: „Jarko sunce i manifestacije povodom 1. maja djelimično su potisnuli napetosti, ali najnovija kriza vlade zaokuplja sve veću pažnju građana. Ona bi mogla prerasti u pravu ekonomsku katastrofu. (…) Ovoga puta se radi o ekonomskom temelju zemlje. Jer pozadina te krize je spor koji je u vezi sa posrnulim divom za proizvodnju i distribuciju životnih namirnica - Agrokorom. U njemu je zaposleno 60.000 ljudi i njemu pripadaju 72 firme. Taj koncern ostvaruje 15 odsto bruto domaćeg proizvoda."

„Dužnički teret kompanije sada iznosi preko šest milijardi eura, što je jednako godišnjoj zaradi koju ostvaruje. Ukoliko bi Agrokor propao, čitav ekonomski sistem bi doživio kolaps. A time i jezgro moći vladajućeg HDZ-a. Jer koncern je osnovan devedesetih godina, za vrijeme prvog predsjednika nezavisne Hrvatske Franje Tuđmana, od državne svojine socijalističke Jugoslavije."

„Šef Agrokora, Ivica Todorić, bio je jedan od povlašćenih koji je u procesu privatizacije, po simboličnim cijenama kupovao čitave oblasti i firme gradeći svoj koncern. Ministar finansija Zdravko Marić bio je menadžer te najveće hrvatske kompanije, prije nego što je prošle godine prešao u vladu. Nova kriza vlade je nastala kada su ministri koalicionog partnera - Mosta, glasali protiv prijedloga da vlada odbije zahtjev za pokretanje povjerenja ministru Mariću. Osnivač Mosta Petrov optužio je Plenkovića i Marića da štite korupciju i nesposobno vođenje firme."

„Plenkovićev odgovor nije bilo samo otpuštanje ministara Mosta, već je tražio i ostavku predsjednika parlamenta Petrova. Nepovjerenje mu nije izglasano jer se tome usprotivila socijaldemokratska opozicija. Glavni finansijer koncerna, ruska Sberbank, ponovo je spremna da kreditira Agrokor (sa 300 miliona eura), ali želi da učestvuje u upravljanju firmom. Dugovi Agrokora kod Sperbank iznose 1,3 milijardi eura. Prema ocjeni opozicije, Agrokor sada zavisi od dobre volje ruske Sperbank, pa tako i Hrvatska od predsjednika Vladimira Putina".