Definitivna presuda Radovanu Karadžiću
20. mart 2019
Tačno prije tri godine (24. marta 2016.) Pretresno vijeće Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), javnosti poznatog kao Haški tribunal, izreklo je Karadžiću kaznu od 40 godina zatvora. Sudije su Karadžića proglasile krivim za genocid na području Srebrenice 1995., progone i ubstva Bošnjaka i Hrvata širom BiH, terorisanje stanovništva Sarajeva granatiranjem i snajperskom vatrom i uzimanje pripadnika međunarodnih snaga mira za taoce. Nepravosnažnom presudom oslobođen je krivice po optužbi za genocid počinjen 1992. u sedam opština BiH.
Žalbe i tužbe i odbrane
Na tu presudu žalili su se i optuženi kao zastupnik sopstvene odbrane i tužilaštvo. Žalbeni postupak preuzeo je Mehanizam za međunarodne krivične sudove (MMKS), gdje je i okončan raspravom u aprilu prošle godine. Karadžić je sa advokatom Piterom (Peter) Robinsonom tada tražio da se presuda poništi i da bude oslobođen ili da mu se ponovo sudi.
Tim tužilaštva je u toj žalbenoj raspravi ukazivao na to da je Pretresno vijeće pogrešilo kada je u prvostepenoj presudi Karadžića oslobodilo odgovornosti po tački 1 optužnice za genocid počinjen 1992. u opštinama Bratunac, Foča, Ključ, Prijedor, Sanski Most, Vlasenica i Zvornik.
Tužiteljica Katrina Gustafson je s tim u vezi detaljno analizirala zbivanja u prijedorskoj opštini 1992., kada su mnoga sela i naselja granatiranjem sravnjena sa zemljom, hiljade ljudi ubijeno i zatočeno u zloglasne logore Omarska, Keraterm i Trnopolje, a desetine hiljada protjerano iz svog kraja. Ističući da je Radovan Karadžić imao najznačajniju ulogu u takvom nasilju u prijedorskom kraju kao i u ostalih šest opština, tužiteljica Gustafson je zahtijevala da ga Žalbeno vijeće osudi na doživotni zatvor.
Karadžićev advokat Robinson je uzvratio da je Prijedor bio tačka optužnice na nekoliko suđenja – pomenuo je slučajeve Milorada Stakića, Radoslava Brđanina, Momčila Krajišnika i prvostepenu presudu Ratku Mladiću – ali da niko od njih nije i osuđen za najteži zločin po statutu Haškog tribunala. Prema tome, po Robinsonu, takvu presudu nije mogućno donijeti ni u slučaju Karadžića.
Pravosudni potupak traje više od dvije decenije
Podsjetimo pred posljednji čin gotovo desetogodišnjeg procesa prvom predsjedniku Republike Srpske, na ono što se dešavalo otkako je prije 23 i po godine podignuta optužnica. Toliko u stvari traje pravosudni postupak protiv njega. U novembru 1995. godine, tri mjeseca nakon srebreničkog zločina i uoči potpisivanja Dejtonskog sporazuma, tadašnji tužilac Haškog tribunala Ričard Goldston (Richard Goldstone) je podigao zajedničku optužnicu protiv Radovana Karadžića i Ratka Mladića.
Karadžić je, kad je podignuta ta optužnica, bio predsjednik Republike Srpske i ostao je na toj funkciji do 1996, kada se pod pritiskom Ričarda Holbruka (Richard Holbrooke), tadašnjeg američkog posrednika u mirovnim pregovorima o BiH, morao povući. Od tada pa sljedećih dvanaest godina nije ga bilo u javnosti. Krio se – nikad nije utvrđeno gdje sve ne – sve do 21. jula 2008. godine, kad je uhapšen u vozilu gradskog saobraćaja usred Beograda, prerušen u bradatog, egzotičnog doktora Dabića, "specijalistu alternativne medicine" i "duhovnog iscjelitelja". Desetak dana kasnije sproveden je u Hag.
Prvobitna tužba protiv Karadžića i Mladića je u međuvremenu razdvojena, a odvojene optužnice su dopunjavane i mijenjane nekoliko puta.
Suprotstavljeni argumenti odbrane i tužbe
Suđenje Karadžiću počelo je u oktobru 2009., godine. Tužilaštvo je počelo izvoditi dokaze 13. aprila 2010, a završilo 25. maja 2012. Manje od pet mjeseci kasnije, počeo je drugi dio suđenja. "Psihijatar, pisac i čovjek mira", predstavio se Karadžić Haškom tribunalu 16. oktobra 2012. godine u uvodnoj riječi na početku dokaznog postupka odbrane, koju sam zastupa. "Umjesto kazne, zaslužujem nagradu za sva dobra koja sam učinio", rekao je i negirao svaku odgovornost za srebrenički masakr i deset ostalih tačaka optužnice.
Nasuprot tome, prema optužnici i tužiocu Alanu Tigeru (Tieger), Karadžić je bio "pokretačka snaga" etničkog čišćenja. Počinjeni zločini "nisu bili upereni protiv pojedinaca, već protiv pripadnika neželjene zajednice" u namjeri da se silom promijeni demografska slika Bosne i Hercegovine. "Pravilno ime za taj zločin je genocid", rekao je tužilac u završnoj riječi i zatražio za optuženog kaznu doživotnog zatvora.
Sudijsko vijeće nije to prihvatilo, kao ni zahtjev odbrane za oslobađajućom presudom i odmjerilo je sedamdesetogodišnjem Karadžiću kaznu zatvora od 40 godina. Na tu presudu žalili su se, kao što je poznato, i tužba i odbrana.
Žalbene osnove Karadžićeve odbrane potpuno su iste kao i njegove izjave nakon izricanja prvostepene presude. Govorio je da je četrdesetogodišnja kazna zatvora "zaprepašćujuća" jer se i sa "meseca vidi da je nevin" i da je, očekujući oslobađajuću presudu u prvostepenom postupku, već bio spakovao kofere da ide kući. Takvu presudu sad očekuje od žalbenog vijeća.
Zastupnici tužilaštvo misle suprotno. Glavni tužilac Serž Bramerc (Serge Brammertz) i njegov tim žalbu su koncentrisali na prvu tačku optužnice - genocid 1992. u pomenutih sedam opština. Tužioci su se žalili da je Pretresno vijeće pogriješilo oslobodivši Karadžića svake krivice po toj tački. U tih sedam opština, tvrdili su, torture nad nesrbima, ubistva i progoni na političkim i vjerskim osnovama imali su genocidni cilj trajnog uklanjanja Muslimana i Hrvata sa tih teritorija. Zbog toga Žalbeno vijeće treba da Karadžiću, kao predsjedniku i vrhovnom komandantu oružanih snaga Republike Srpske preinači kaznu od 40 godina u doživotni zatvor.
Definitivnu presude izriče MMSK - nasljednik Haškog tribunala
Mehanizam za međunarodne krivične sudove (MMSK), nasljednik Haškog tribunala, najavio je da će pravosnažna, to jest konačna presuda Karadžiću biti izrečena u srijedu, 20. marta u 14 sati. Time će biti okončan pravosudni postupak koji je počeo davne 1995., kada je objavljena optužnica protiv "predsjednika vlasti bosanskih Srba na Palama", i "komandanta vojske bosanskih Srba" zbog genocida u Srebrenici, zločina protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja. U prvostepenoj presudi je istaknuto da je optuženi Karadžić bio inspirator i čelnik projekta koji je odveo do masovnih stradanja i etničkih progona u BiH i krunisan genocidom koji su počinili pripadnici vojske i policije pod njegovom vrhovnom komandom.