Dieselgate: bilanca skandala koji je uzdrmao Volkswagen

Na prvi pogled to izgleda nepravedno: oko četvrt milijuna ljudi je prije četiri godine od VW-a dobilo odštetu u iznosu i do 6.000 eura zbog takozvanog Dieselgatea. Ali mnogi ljudi koji su se priključili skupnoj tužbi pravnog servisa myRight za sada su dobili – 0 eura. I to usprkos činjenici da su i oni žrtve jednog te istog skandala, iako su i oni kao kupci manipuliranih vozila pretrpjeli istu štetu, iako su i oni poduzeli pravne korake. Jesu li se skupnom tužbom „kladili“ na pogrešnog konja?

A taj konj se zove "myRight", u prijevodu "mojePravo”. Oko 33.000 vlasnika VW-a je tom pravnom servisu svojedobno "odstupilo” svoje potraživanja zbog manipuliranih vozila. Cilj je bio da se tako inicira uspješna grupna tužba, odnosno postupak pred nadležnim sudom u Braunschweigu, u Donjoj Saskoj, gdje se nalazi VW-ova centrala. "myRight” je zauzvrat preuzeo sve troškove i sve rizike u pokušaju da se izbori za isplatu odštete – I na koncu dobije 35% provizije od svote za koju se uspije izboriti na konto odštete od VW-a. To je mnogim mušterijama zvučalo kao privlačna opcija, toliko privlačna da se tijekom 2017. Još 15.000 ljudi priključilo tužbi, a godinu dana kasnije još 18 tisuća pogođenih ljudi.

Proces okončan nagodbom

No, na koncu ih je preostalo samo 150, kako je izjavio jedan glasnogovornik Pokrajinskog suda u Braunschweigu. 150 ljudi koji se ipak na koncu nisu odlučili za pojedinačne, individualne tužbe, to su ljudi koji nisu pristali na izvansudske nagodbe i nisu se povukli. Oni su bili strpljivi. S „myRight“ oni i dalje čekaju, a prošlo je već šest godina od podizanja tužbe, na donošenje presude u njihovom slučaju. Kako stvari stoje, presuda bi mogla biti objavljena 22. aprila/travnja ove godine.

"Bila je to dobra stvar za potrošače. Ali nas je sve to koštalo puno životne energije", kaže utemeljitelj "myRight" i direktor tog servisa Sven Bode. "Sa znanjem od prije šest godina opet bi napravili isto, ali s današnjim znanjem ne.”

A zašto ne? Dok je "myRight" čekao na to da se pravosuđe pokrene, Savezno udruženje centra za zaštitu potrošača podiglo je svoju tužbu protiv VW-a zbog ugradnje uređaja za krivotvorenje podataka o emisiji štetnih plinova. Taj postupak je okončane već prije četiri godine, i to nagodbom. Svi kupci koji su se priključili toj tužbi, u prosjeku su mogli računati na odštetu u iznosi od oko 15% izvorne vrijednosti vozila (prilikom kupnje).

Posljedice presude Vrhovnog suda

Taj potez je doduše za obje strane predstavljao određeni rizik, postojala je mogućnost da nakon presude budu na gubitku – suci su teoretski mogli tim potrošačima dosuditi veću odštetu nego što je to bilo definirano nagodbom, ali su mogli isto tako i doći do zaključka da VW nije namjerno, ciljano manipulirao. Udruga potrošača i proizvođač su se zato odlučili za – sigurnost. U stilu one narodne „bolje vrabac u ruci nego golub na grani”. Tako je i došlo do sporazuma. VW-a je taj vrabac, po nekim procjenama, ukupno koštao nešto više od 750 milijuna eura.

Koncern je, kako stvari stoje, možda ipak mogao uštedjeti jedan dio tog novca. Jer je vrabac s vremenom ostajao polako bez perja. Naime, jednom presudom Vrhovnog suda je ta nagodba doslovno „očerupana”. Vrhovni sud je nakon nagodbe s Udrugom potrošača zaključio kako VW treba nadoknaditi štetu (u odnosu na cijenu plaćenu prilikom kupnje), ali i dodao da su u tu kalkulaciju treba uračunati i kilometre koji su u međuvremenu apsolvirani s vozilima.

Pritom je korištena argumentacija kako jedan auto tijekom svog životnog vijeka pređe očekivanih 250.000 kilometara. “U konačnici to znači da brojni potrošači zbog količine pređenih kilometara u skandalu oko ispušnih plinova više neće ni dobiti nikakvu odštetu”, objavio je "myRight”. Pravni servis se požalio: “Vrhovni sud je praktički dao motivaciju da se manipulacije zataškava što duže moguće, a onda se cijeli postupak toliko otegnuo da na koncu više nije ni bilo isplate odštete”, izjavio je ljutito Bode.

Provizija i troškovi odvjetnika

Iz koncerna VW analiza ovog slučaju zvuči nešto drugačije: „Poslovni model 'myRight' cilja na to da se i neutemeljene zahtjeve za odštetom bez ikakve provjere koristi s ciljem jačanja njihove pregovaračke pozicije“, izjavio je jedan glasnogovornik Volkswagen AG. „I zato se zahtjeve za odštetom u svakom pojedinom slučaju mora brižno provjeriti pred sudom, a to sve zahtijeva puno vremena.“

"myRight" je zato svojim klijentima ponudio da iz skupne tužbe „izvuku“ one slučajeve koji imaju najviše izgleda za uspjehom, te da umjesto toga pomognu svojim mušterijama da preko pojedinačnih tužbi dobiju odštetu. "Više od 5.000 pojedinačnih tužbi je tako iz Braunschweiga prebačeno na brojne druge pokrajinske sudove. Tako je jako neučinkovito, zato što se svaki od tih sudova mora iznova uhvatiti u koštac s tim pravnim pitanjima. To se sve može obaviti i deset puta brže“, kaže ekonomist Bode dok nam ponosno pokazuje “3.807 pozitivnih pojedinačnih tužbi“. U nekim slučajevima se radilo o više od 40.000 eura odštete, u nekima više od 20 tisuća eura, koje je morao platiti VW – dakle puno više od onih maksimalnih 6.257 eura, koje su dobili ljudi koji su se priključili nagodbi Udruženja za zaštitu potrošača.

Bio je to dakle debeli, masni golub, kako kaže Bode. I taj golub sad najradije obilazi krovove odvjetničkih ureda. U čemu je „kvaka“? Sudeći po dokumentima kojima raspolaže Stiftung Warentest, neovisne organizacije za zaštitu potrošača, jedna vlasnica vozila VW dobila je tako manju odštetu nego što su na njezinom slučaju zaradili "myRight" i odvjetnička kancelarija koja je bila zadužena za njezinu žalbu.

Naime, vlasnica je morala odstupiti svoju proviziju „myRightu", a istovremeno je VW preuzeo i troškove angažirane odvjetničke kompanije. U brojkama taj primjer izgleda ovako: 1.200 eura na konto odštete za vlasnicu vozila, a na drugoj strani 650 eura provizije za "myRight" i 1.100 eura za odvjetnike. Radi usporedbe: u okviru nagodbe s Udruženjem za zaštitu potrošača vozačica bi dobila 2,500 eura.

Ciljana, namjerna manipulacija

Sve je to skupa velika frustracija za one ljude koji nisu dobili niti jedan euro na konto odštete. Je li moguće da oni nisu pretrpjeli nikakvu štetu, kako to sugerira presuda Vrhovnog suda? „VW je svojim mušterijama namjerno prodavao aute koji oni nisu htjeli kupiti. Mnogi su htjeli kupiti ekološki auto“, kaže Bode. I tu povlači paralelu s jednim ranijim skandalom vezanim uz zaštitu potrošača: „Kupite lazanje, a u njima je konjsko meso. To je ciljana prevara.“ Osim toga, dodaje on, kupcima pogođenih vozila prijetila je i moguća zabrana korištenja vozila zbog nepoštivanja ekoloških normi u zemlji.

Nakon što je skandal otkriven, njemačke nadležne službe su obvezale VW na „update“ softvera u svojim autima. Tako se, kako se tvrdilo, trebalo pobrinuti da se ta vozila navodno pridržavaju normi po pitanju emisije štetnih plinova, a sudeći po navodima stručnjaka sve to nije imalo praktički nikakvog učinka na potrošnju ili snagu vozila. Je li možda sve to na koncu išlo na štetu (dugo)trajnosti vozila? Je li tako onda skraćen rok trajanja vozila?

Manipulirani motor „s dobrim ugledom"?

I dosta, vlasnici pogođenih vozila ali i automehaničarske radionice su svjedočile o tehničkim problemima, na primjer demoliranim turbo-punjačima nakon tih “updatea”. Oni su naime sumnjali da je “updateom” softvera smanjena količina dušikovih oksida, ali da se u motoru stvarala veća količina čađi, što je dugoročno gledajući štetilo auto-dijelovima i rezultiralo skupim popravcima. Je li dakle ta šteta nastala zbog korištenja auta ili je doista posljedica softverskog „updatea“ – dakle manipulacije? I kako to sve utječe na vrijednost rabljenog vozila prilikom njegove prodaje?

Trgovci rabljenim vozilima, barem oni koji su kupovali manipulirane dizelaše s povećom kilometražom, odmahuju rukom: „U zemljama u kojima ti auti završe, motor se rastavi za 300. 400 eura, očisti, napravi remont, motore se ponovno sastavi. I onda su ostaci čađe irelevantni“, kaže jedan trgovac koji je htio ostati anoniman.

Pomalo je tragikomična njegova sljedeća izjava: „Dobra reputacija motora“ je puno važnija od njegove povijesti manipulacije. „On bez problema apsolvira i pola milijuna kilometara."

Juri Sonnenholzner, SWR