Dilema oko izbjeglica koji pristižu čamcima
3. august 2020
Dva događaja bacaju svjetlo na politiku azila Evropske unije: Talijanska obalska straža u srijedu ujutro spasila je 84 osobe sa oštećenog gumenog čamca bez motora. Prema italijanskim izvorima, tome je prethodila višesatna svađa između predstavnika Libije, Malte, Gibraltara i Francuske oko toga ko je odgovoran za izbjeglice-brodolomce.
Drugi događaj je objavljivanje izvještaja Komesarijata UN-a za izbjeglice (UNHCR) i drugih organizacija. U izvještaju se kaže da nije samo ruta Sredozemljem posebno opasna, već da je put kroz Afriku u pravcu Evrope "jedna od najsmrtonosnijih ruta na svijetu za izbjeglice i migrante". Oni se izloženi "zlostavljanju, mučenju, prisilnom radu, seksualnom iskorištavanju i proizvoljnim ubojstvima".
Posebno Libija, koja je inače tranzitna zemlja za izbjeglice i migrante koji žele u Evropu, "nije sigurno mjesto za ljude", pišu autori izvještaja UNHCR-a. Tu u igru ulazi i evropska politika o azilu. U ime EU, libijska obalna straža presreće mnoge čamce koji su krenuli prema Evropi i vraća ljude natrag - u zemlju u kojoj im, prema UN-u, prijete najteži progoni.
Izbjeglicama iz čamca, koje je Italija sada preuzela i koje će u početku biti dovezene na italijansko ostrvo Lampedusa, "uspjelo je" da se dokopaju Evrope. Njihovo konačno prebivalište u Evropi još nije određeno. Uslijediće uobičajeno prosjačenje u pogledu moguće zemlje domaćina. Ako ništa, već je jasno koje zemlje to neće biti: tako na primjer,Mađarska i Poljska neće dozvoliti da jedan izbjeglica pređe njihove granice.
Berlin želi reformu Zakona o azilu EU
Njemačka vlada obavezala se na reformu politike azila EU tokom aktuelnog predsjedavanja Vijećem EU. Za Berlin, reforma znači da svi trebaju učestvovati u procesu prihvata izbjeglica i migranata. Ministar unutarnjih poslova Horst Seehofer također traži svojevrsno preliminarno ispitivanje zahtjeva za azil na vanjskim granicama EU-a, kako bi se oni, koji nemaju šansi da budu prihvaćeni, odmah mogli poslati natrag.
Oba plana su od početka naišla na ogromno protivljenje: države koje odbijaju prihvatiti izbjeglice godinama ostaju pri odlučnom "Ne!” Oni sigurno ne žele da im Njemačka, zemlja koja je 2015/16 za izbjeglice proglasila kulture dobrodošlice, nameće migracijsku politiku koju oni kategorično odbacuju. S druge strane - i tako se vraćamo na dva aktuelna događaja - preliminarne provjere azila na vanjskim granicama EU znače da bi azilanti ostali zaglavljeni u izrazito opasnim zemljama poput Libije.
Velikodušnost i žilavost
Kritičari spašavanja migranata iz mora tvrde da svaka spasilačka akcija na Sredozemnom moru povlači za sobom novi izbjeglički val i da se havarije čamaca u sklopu krijumčarenja ljudi namjerno izazivaju. Jasno je da bi dolazak novih miliona ljudi u zemlje EU pokrenuo najozbiljnije socijalne nemire i sukobe.
EU se zaglavila u konfliktu koji se teško može riješiti: spašavanje iz ljudi iz mora je nešto što se samo po sebi podrazumijeva, čak i ako je dio računice krijumčara ljudima. A vraćanje u Libiju, kao što je ponovo pokazao izvještaj UNHCR-a, je nešto što ne bi smjelo da se radi. S drueg strane, EU ne bi trebala podsticati migrante na bijeg.
Ako rješenje uopće postoji, sastojat će se od mnogo malih koraka. Bit će to koraci humanosti i velikodušnosti ali i teški koraci odbacivanja. Držati se samo prvog - bilo bi neodgovorno, a samo drugog - neljudski. Jedino cjelokupna slika daje vjerodostojnu evropsku politiku azila.