Diskriminacija radne snage sa Zapadnog Balkana

Reprezentativne prostorije  fondacije Friedrich Ebert u Berlinu u diplomatskoj četvrti njemačkog glavnog grada su samo par kilometara udaljene od zgrade kancelarovog ureda, gdje je u vrijeme konferencije "Radnici bez granica”  tekao susret njemačkog kancelara sa predstavnicima vlada zemalja Zapadnog Balkana u okviru tzv. Berlinskog procesa (3.11.2022). Za voditelja Regionalnog ureda ove fondacije bliske njemačkim socijaldemokratima sa sjedištem u Sarajevu Dr. Ralfa Melzera to nije slučajno izabran datum.

Ovaj susret stručnjaka, organizacija civilnog društva te predstavnika sindikata je organiziran da bi ukazao na probleme radnika zemalja tzv. Zapadnog Balkana, koji su u potrazi za boljom životnom perspektivom došli u Njemačku i druge zemlje Evropske unije. Povod za ovaj susret je bila studija pod nazivom "Radnici bez granica”, čija je izrada trajala dvije godine, ističe Melzer i objašnjava: "Jako je teško naći balans na ovom području. Na jednoj strani olakšati put ljudima koji žele napustiti svoje domovine u potrazi za boljim životom a na drugoj poboljšati uslove u zemljama Evropske unije koje trebaju ovu radnu snagu. Preko 200 000 ljudi zemalja  Zapadnog Balkana godišnje napusti to područje. To je jedan procenat sveukupnog stanovništva. To su uglavnom mladi obrazovani ljudi koji su vrlo značajni za svoje zemlje. Taj odliv mozgova je veliki problem”.

Ralf Melzer smatra da bi Berlinski proces morao da preuzme ulogu što bržeg približavanja ovih zemalja Evropskoj uniji. " Suviše dugo se EU nije posebno brinula za stanje na Zapadnom Balkanu, što je izazvalo opravdanu frustraciju vlada tih zemalja, naročito onih koje su učinile značajne pomake na tom putu, poput Albanije i Sjeverne Makedonije. Egoistična politika nekih od članica EU-a je doprinijela gubljenju njene vjerodostojnosti”, kaže Ralf Melzer ekskluzivno za DW. Kancelar Scholz bi, smatra on, morao dati nove impulse u zaustavljanju tih nacionalnih egoizama a EU bi morala ukinuti sadašnji princip po kojem jedna jedina članica te zajednice može blokirati odluke većine.

Studija utvrđuje  diskriminaciju radnika stranog porijekla u Njemačkoj    

Jedna od autorica studije, stručnjakinja za migracije, Beograđanka Aleksandra Lekić kaže da je istraživanje pokazalo da većina radnika migrantskog porijekla ima slična iskustva u Njemačkoj te drugim evropskim zemljama.To je, prije svega, prekarni rad u nedostojanstvenim uslovima, smatra ona. "Jedan od glavnih krivaca za to je legislativa u tim zemljama. Nizom mjera je radnicima iz drugih zemalja  omogućen lakši pristup tržištu rada zapadnoevropskih zemalja, ali im nisu obezbijeđeni sigurni uslovi za taj rad. Neki rade na crno, nemaju zaštitu od otkaza etc. Oni nemaju ista prava kao državljani tih zemalja, niti su dovoljno obaviješteni o svojim pravima”, objašnjava Lekić.

Jedan od važnih rezultata studije je da su glavni razlozi za napuštanje zemlje u potrazi za boljom budućnošću uglavnom ekonomske prirode.Ona kritikuje politiku tzv. "bogatih zemalja” EU-a kojom žele da popune rupe na svom tržištu rada u pokušaju da očuvaju svoje blagostanje, bez da su radnoj snazi iz siromašnijih zemalja osigurali adekvatne radne uslove.

Kontroverzna regulativa za Zapadni Balkan  

Ukupna slika na koju rezultati studije upućuju jeste da se radnici iz siromašnijih zemalja doseljavaju na načine koji nisu uvijek regulisani, kaže Saša Vasić, voditeljica projekta "Radnici bez granica” regionalnog ureda fondacije Friedrich Ebert u Sarajevu. Oni akceptiraju lošije uslove zaposlenja, jer ipak imaju bolju plaću u evropskim zemljama.

Učesnici su na berlinskom susretu imali priliku čuti i iskustva radnika-migranata u Njemačkoj, te izvještaje eksperata o trenutnoj situaciji s radnim migracijama u ovoj zemlji te  neophodnim reformama. "Plan je bio da se prezentacija rezultata ovog istraživanja održi i u sjedištu Evropske unije u Briselu, ali to je odgođeno za iduću godinu”, ističe Saša Vasić. Ona ostaje u BiH jer ima dobar posao a time i perspektivu. No, razumije i one koji žele napustiti zemlju. "No, kad čujem da Njemačka treba 400 000 radnika da bi obezbijedila funkcioniranje svog sistema, hvata me strah. Ko će raditi kod nas, odakle ćemo mi uvoziti "jeftinu”radnu snagu koja će nama nedostajati. Kako ćemo ih plaćati, kad ne možemo adekvatno platiti niti naše ljude”, pita se mlada Sarajka i zaključuje: Ovaj problem će nas zaokupljati još dugo vremena. Za radnike migrantskog porijekla će biti još mnogo granica.    

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu