Djeca i kompjuteri: Digitalizacija zaglupljuje

Psiholog Manfred Spitzer ima zabrinuto lice kada se načne tema "djeca i kompjuteri". Ovaj profesor psihijatrije sa Univerziteta u Ulmu računare i konzole tipa Playstation naziva "mašinama za sprječavanje učenja". On upozorava: generacija koja odrasta imaće masovne smetnje.

"Zbog toga što mladi mnogo vremena provode s digitalnim medijima ometeni su njihovi procesi razvoja i obrazovanja, i to je već dokazano."

Obrazloženje za to glasi: kompjuteri nam oduzimaju potrebu da razmišljamo, što je proces koji održava mozak u formi i čini nas pametnijima.

Spitzer poredi funkciju mozga sa funkcijom mišića, koji atrofira ukoliko se ne koristi. To da se razum pod određenim okolnostima jednostavno "topi" je i naučno dokazano: Onaj ko stalno koristi navigacioni uređaj kako bi došao do cilja, slabi vlastiti osjećaj za orijentaciju. Ne opada samo sposobnost snalaženja u prostoru, nego se doista i fizički smanjuje volumen dijela mozga (hippocampus) koji je za to zadužen.

Smetnje u razvoju govora i loše ocjene

Ovaj stručnjak koji radi na istraživanju mozga posebno upozorava na posljedice zbog korištenja kompjutera, s čime mnoga djeca rano počinju. Studije su dokazale da djeca do treće godine starosti uopšte nisu u stanju da nauče bilo šta što im se prezentuje putem ekrana. Naprotiv, postoji povećana opasnost da zbog toga imaju smetnje u razvoju govora.

Pa i nakon treće godine života kompjuter i slične digitalne sprave nisu potrebne da bi se razvile duhovne sposobnosti djece:

"Onaj ko djetetu u prvom, drugom ili trećem razredu osnovne kupi konzolu za igranje, kupio mu je loše ocjene u školi. Kompjuter u dječijoj sobi jednog 15-godišnjaka ne da poboljšava, nego smanjuje njegov učinak u školi, pokazuje jedna PISA studija", tvrdi Spitzer.

Sporne teze

Ipak Spitzerovi zaključci su sporni za neke druge naučnike, posebno za eksperte koji se bave pitanjima obrazovanja. Jedan od njegovih kritičara je Stefan Aufenanger, profesor medijske pedagogije sa Univerziteta u Majncu. "Protivim se stavovima onih koji tvrde 'kompjuter je sve napravio gorim i prije je sve bilo bolje nego danas'. To nije tačno."

Ipak, Aufenanger je također protivnik toga da se mala djeca posade pred ekran - bilo pred monitor PC-a ili pred ekran televizora: "Postoje roditelji koji smatraju da će djeca što prije počnu s tim na taj način povećati svoje šanse za bolju karijeru. To je besmisleno."

Kompjuter povećava mogućnosti u procesu nastave

Ipak, ako se pravilno upotrijebe, kompjuteri u nastavi otvaraju veće mogućnosti za učenje: "Kompjuter nudi više mogućnosti da se nešto vidi, isproba i da se razmisli o tome šta se dešava kada se promijene određeni faktori u nekom procesu." Kao pozitivan primjer Aufenanger navodi kompjuterske igre u kojima se upravlja privredom i društvom u nekom fiktivnom mjestu, kako bi se naučilo kako funkcioniše jedan grad.

Vasilios Fthenakis je takođe naučnik koji se bavi procesom obrazovanja i predsjednik je Didacte - najvećeg evropskog sajma obrazovanja koji se održava u Njemačkoj. I on upozorava da se digitalni mediji ne smiju stavljati na stub srama. "Studije ne pružaju dokaze da korištenje medija šteti samo po sebi. Ono što šteti je sadržaj, vrijeme korištenja i nesrazmjerno podsticanje razvoja."

Odgovornost za to snose roditelji, ali i obrazovni sistem. Ukoliko roditelji smatraju da dijete previše koristi kompjuter, onda treba da razgovaraju sa svojim sinom ili kćerkom. Zabrana kompjutera u dječijoj sobi nije rješenje, smatra Fthenakis:

"Ne treba posezati za drastičnim mjerama. Zabrane u pravilu ne popravljaju situaciju, nego je ponekad samo pogoršavaju."

Autori: Arnd Riekmann / Azer Slanjankić

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić