Drugi čin ponovljenog suđenja
17. juni 2019
Dokazni postupak odbrane nekadašnjeg šefa Službe državne bezbjednosti Srbije (SDB) Jovice Stanišića i njegovog pomoćnika Franka Simatovića-Frenkija održaće se po drugi put. Dvojica davnih čelnika SDB su u Haškom tribunalu na prvostepenom suđenju, završenom 2013, oslobođeni krivice, a žalbeno vijeće je 2015. naložilo ponovno suđenje, koje je počelo tačno prije dvije godine pred Mehanizmom za međunarodne krivične sudove, nasljednikom Haškog tribunala. Tužioci su završili svoj dokazni postupak, a sutra počinje drugi čin ovog ponovljenog sudjenja – dokazni postupak odbrane dvojice optuženih.
Duga istorija procesa
Stanišić i Simatović su uhapšeni 2003. po optužnici Haškog tribunala koja ih je teretila za ubistva, zlostavljanja, progone i druge zločine, počinjene u Bosni, Slavoniji i Kninskoj krajini od 1991. do 1995. godine.
Optuženi su za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu, čiji je cilj bio "trajno uklanjanja nesrpskog stanovništva sa velikih dijelova Hrvatske i Bosne i Hercegovine i uspostavljanje srpske dominacije na tim teritorijama". Taj cilj su prisilnim premještanjem nesrpskog stanovništva, progonima, zlostavljanjima i ubistvima ostvarivale tajne jedinice SDB i paravojne formacije, kao što su "Crvene beretke", "Škorpioni", "Arkanovi tigrovi" i "Martićeva milicija". Te jedinice su osnivali, obučavali i finansirali optuženi.
Prvostepeno suđenje je počelo 2009. i završeno 30. maja 2013.
Mada je utvrdilo da su na područjima Kninske Krajine i Slavonije u Hrvatskoj, kao i u opštinama Bijeljina, Zvornik, Bosanski Šamac, Doboj, Sanski Most i Trnovo u BiH počinjeni zločini nad Hrvatima i Muslimanima, Pretresno vijeće francuskog sudije Alfonsa Orija (Alphons Orie) je u maju 2013. godine Stanišića i Simatovića oslobodilo svake krivice za etničko čišćenje nesrpskih civila sa pomenutih teritorija.
U obrazloženju presude rečeno je da njihova pomoć i podrška srpskim snagama u Hrvatskoj i Bosni, uključujući jedinice koje su osnivali i plaćali, nije bila "konkretno usmjerena na činjenje zločina". Po presudi, njihove "specijalne jedinice" jesu počinile ubistva, zlostavljanja, progone i druge zločine nad Bošnjacima i Hrvatima, ali njih dvojica nisu za to krivično odgovorna pošto nisu ni planirali ni naređivali ubistva i progone. Osnivanje i logistička podrška tim jedinicama ne znači i odgovornost za zločine koje su one počinile, ocijenio je sudija Ori.
Osporavanje principa "konkretne usmjerenosti"
Tužioci, koji su u završnim riječima prvostepenog postupka zahtijevali doživotnu kaznu zatvora za obojicu optuženih, žalili su se na oslobađajuću presudu, navodeći da princip "konkretne usmjerenosti na počinjenje zločina" ne proizilazi iz pravilâ i prakse Tribunala, niti postoji u međunarodnom pravu, te je, prema tome, proizvoljan.
Princip "konkretne (ne)usmjerenosti" prvi je primijenio sudija Teodor Meron, koji je predsjedavao žalbenim vijećem protiv bivšeg načelnika Generalštaba Vojske Jugoslavije Momčila Perišića. Američki sudija je i optuženog oslobodio odgovornosti za podržavanje zločina Vojske Republike Srpske u Sarajevu i Srebrenici i Martićevo raketiranje Zagreba, koje je, prema optužnici, logistički pomagao. Žalbena presuda je u februaru 2013. ukinula prvostepenu, po kojoj je general Perišić bio osuđen na 27 godina zatvora.
Tri mjeseca kasnije taj isti koncept primijenio je francuski sudija Ori i oslobodio dvojicu čelnika Službe državne bezbjednosti Srbije. U svojoj žalbi na tu presudu, uz osporavanje koncepta konkretne (ne)usmjerenosti, tužioci su naveli da je u prvostepenom postupku izveden veliki broj dokaza po kojima su dvojica optuženih znali s kime imaju posla u jedinicama koje su osnivali, pošto je u njima bilo okorjelih zločinaca, pa su ih ipak slali i plaćali da operišu na pomenutim područjima Bosne i Hercegovine i Hrvatske.
Žalbeno vijeće je uvažilo argumente tužilaca i u decembru 2015. godine poništilo oslobađajuću presudu Stanišiću i Simatoviću i naložilo novo suđenje.
Ponovljeni proces
Novo suđenje pod istom optužnicom, po kojoj se dvojica čelnika SDB u pet tačaka terete da su učestvovali u "udruženom zločinačkom poduhvatu sa ciljem nasilnog i trajnog protjerivanja Hrvata i Bošnjaka činjenjem ubistava i zločina" počelo je 13. juna 2017.
Tužioci su u svom postupku iznosili ponovo dokaze da je u svemu što su dvojica optuženih činili na područjima dvije zemlje – Hrvatske i BiH - postojala namjera da se ostvari "zajednički zločinački poduhvat", to jest izvrši etničko čišćenje nesrpskog stanovništva. Po njihovoj tvrdnji, Stanišić i Simatović su u tome imali presudnu ulogu upravo zato što su osnivali i naoružavali paravojne "specijalne" jedinice koje će te ciljeve sprovesti, nasilno i zločinački.
Zastupnici tužbe su nastojali da dokažu da su optuženi sve radili sa punom sviješću o tome da jedinice, koje su osnovali i pomagali, i šefovi tih jedinica, koje su oni postavili, čine teške zločine i progone i zato su i sami za to odgovorni. Po tvrdnji tužilaca, zločini, navedeni u optužnici i dokazani i na prvom suđenju, bili su mogućni i desili su se nakon osnivanja jedinica čiji pripadnici su bili spremni da ih počine, uz finansijsko ulaganje i logističko opremanje i svestrano pomaganje optuženih.
U drugom činu ponovljenog suđenja, koje sutra počinje, advokati optuženih imaće priliku da osporavaju dokaze tužbe.
Učešće Srbije
Ponovljeno suđenje Stanišiću i Simatoviću posljednji je haški proces u kojem se utvrđuje da li su za zločine u Hrvatskoj i BiH odgovorni vlast i zvaničnici Srbije. U Haškom tribunalu za to nije osuđen ni jedan srbijanski zvaničnik.
I na prvom i na drugom suđenju tužioci su isticali da zločini i razaranja, koje su iza sebe ostavile formacije, čiji osnivači su dvojica optuženih, ne bi bili mogućni bez podrške pojedinaca, institucija vlasti i vojnih vrhova tadašnje Srbije. S tim u vezi naglašavali su da je na čelu zločinačkog poduhvata, za koji su optuženi i čelnici SDB, bio tadašnji predsjednik Srbije Slobodan Milošević. "Milošević je bio pokretačka snaga zločinačkog plana, a primjenu je povjerio Stanišiću i Simatoviću", rekao je u uvodnoj riječi na početku drugog suđenja tužilac Daglas (Douglas) Stringer.
Samo osuđujuća presuda Simatoviću i Stanišiću dokazala bi vezu Srbije sa različitim formacijama koje su učestvovale u ratovima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, što bi moglo da doprinese procesuiranju mnogih počinilaca pred domaćim pravosuđima i smanjenju tereta nekažnjivosti.