Duboki tragovi terora na Sinaju

U trenutku kada su vjernici napuštali džamiju su teroristi aktivirali bombu i tom prilikom ubili 300, a ranili više do 120 ljudi. Na one koji su pokušali pobježi su otvorili vatru.

Odgovornost za napad u Bir al-Abedu, 40 kilometara južno od glavnog grada provincije Al-Arisch, još niko nije preuzeo. Mediji navode izjavu opunomoćenika egipatskog državnog tužilaštva koji vodi istragu da su napadači nosili zastavu džihadističke organizacije „Islamska država" (IS).

Egipatske vazdužne snage su reagovale napadima na Sinaj i tom prilikom bombardovale navodna teroristička skrovišta. Glasnogovornik egipatskih snaga sigurnosti Tamer al-Refai je na svojoj zvaničnoj stranici na Facebooku napisao da je u napadima uništeno nekoliko vozila koja su korištena u napadu na džamiju u Bir alAbedu.

Beduini kao građani drugog reda

Sinaj je dugi niz godina mjesto na kojem džihadisti vrše napade. 2014. godine su u samoubilačkom napadu ubijena 33 vojnika. Predsjednik Abdel Fattah al-Sisi je proglasio vanredno stanje u tom regionu. U godinama koje su uslijedile se sukob između vojske i terorista pooštrio i na obje strane je poginuo veliki broj ljudi.

Politolog i novinar Asiem al-Difraoui kaže da je glavni uzrok nasilja na sjevernom dijelu Sinaja prije svega ekonomska i kulturna situacija. Tako teška situacija je pogodno tlo za širenje idelogije IS. „Beduini se sve više posmatraju kao građani drugog reda. Oni žive u veoma teškim ekonomskim uslovima i često im se predbacuje da su kriminalci i krijumčari", izjavio je Difroui za DW. On kaže da Beduini ne profitiraju od bogatstava na Sinaju kao što su izvorišta nafte ili turizam.

Podsjećanje na izraelsku okupaciju

Günter Meyer rukovodilac Centra za istraživanje Arapskog svijeta na Univerzitetu u Mainzu se bavi socijalnom geografijom i još od 70-tih godina se bavi situacijom u kojoj se nalaze Beduini na sjeveru Sinaja. Situacija se od početka arapskog proljeća 2011. godine veoma pogoršala. Međutim, ta situacija vuče korijene iz prošlosti.

Meyer je izjavio za DW da se stariji Beduini sjećaju „zlatnih vremena" izraelske okupacije, posebno nakon šestodnevnog rata 1967. godine. Beduini ne profitiraju samo od izraelskih turista nego i od infrastrukturnih poboljšanja, posebno u oblasti medicinske njege i mogućnosti zapošljavanja koje im pruža vojna uprava. „Beduini također zarađuju i od poslova koji su im zvanično odobreni, a to je uzgoj droga koju kasnije krijumčare širom Egipta.

Poraz politike

Asiem al-Difraoui kaže da razlog u tome što se napadi vrše pod znakom militantnog islama treba tražiti u širenju selefijske ideje koja se na to područje ukorijenila prije nekoliko decenija i koja se radikalizovala u pravcu militantnog džihadizma.

Razloge za takvu radikalizaciju Günter Meyer vidi prije svega u propalim pokušajima Beduina da artikulišu svoje zahtjeve na političkom putu. Njihove zahtjeve u Kairu nije niko želio čuti. Pored toga, situacija se za Beduine nakon 1982. godine kada se Izrael povukao sa Sinaja, kontinuirano pogoršava.

Situacija za Beduine se posebno pogoršala nakon početka izgradnje kanala za navodnjavanje As-Salam 1997. godine zbog čega su Beduini izgubili plodne oranice. „Projektom su doseljeničkim familijama pripala područjima duž delte Nila, a domaćim pješčana područja na periferiji", kaže Meyer i dodaje: „ Kada se otpor radikalizovao, egipatska policija je uhapsila veliki broj žena kako bi se policiji predali njihovi muškarci".

Korijeni jedne bolesti

2014. godine, skoro godinu  dana nakon svrgavanja sa vlasti Muhameda Mursija, jedan dio Beduina se odlučuje priključiti IS. Zahvaljujući IS su su dobili oružje iz Libije. Od tada, kaže Meyer, nasilje stalno eskalira. Tokom sukoba su egipatske snage sigurnosti bomardovale i naselja. „Vrhunac je bilo rušenje više stotina kuća kako bi se iz sigurnosnih razloga napravila tampon zona duž Pojasa Gaze", kaže Meyer.

Kako se suprostaviti terorističkom nasilju na Sinaju? Asiem al-Difraoui kaže da bi vojni odgovor bio kontraproduktivan. Egipćano ponovo moraju uspostaviti dijalog. „Al-Sisijeva vlada se također mora vratiti pomirljivom kursu. Brinemo se samo simptomima, ali ne i korijenom ove bolesti", kaže Difraoui.

Savez, koji su Beduina sklopili sa IS, vodi do toga da je nasilje do sada uglavnom vršeno prije svega nad Koptima, egipatskim hrišćanima. Na meti terorista su se sada našli i sufisti. Islamisti i njih smatraju otpadnicima radikalnog tumačenja sunitskog islama. Günter Meyer misli da džihadisti neće kao metu uzeti radnike koji nisu Beduini i koji se nalaze u mjestu Saline, nedaleko od mjesta napad. To ukazuje da džihadizam nije samo ideološki nego i socijalni sukob koji se vodi sa najbrutalnijim sredstvima.