Duhovi prošlosti - tužba Hrvatske i Srbije za genocid

Srbija je u januaru 2010. sudu u Hagu podnijela tužbu protiv Hrvatske za genocid nad srpskim narodom u toj bivšoj jugoslovenskoj republici. Tom koraku je prije svega prethodilo podizanje tužbe Hrvatske pred istim sudom 2008. godine, podsjećaju listovi na njemačkom jeziku.

Propaganda pred sudom

Ziddojče cajtung (SZZ) pod naslovom „Propaganda pred sudom“ piše kako su najmlađa članica EU Hrvatska i kandidat za pristupanje Uniji Srbija upućene jedna na drugu kako politički tako i ekonomski. „Dvije zemlje znaju da moraju da sarađuju ukoliko žele da imaju šansu u nadmoćnoj EU. Ali, one se istovremeno svađaju zbog rata“, piše list i objašnjava: „Od avgusta do decembra 1991. Srbi su bombama, ubistvima i zlostavljanjem protjerali oko 80.000 Hrvata i muslimana sa istoka Hrvatske i tamo uspostavili Republiku Srpsku Krajinu. Četiri godine kasnije su ojačani Hrvati povratili ovu oblast. Ko nije pobjegao, čekalo ga je klanje. Obje ove vojne akcije bile su klasična protjerivanja na nacionalnoj osnovi i tom prilikom su počinjeni brojni ratni zločini“. List napominje da do danas to ne prihvataju ni Hrvati a ni Srbi. I obje strane zapravo insistiraju na nacionalno osvješćenoj mitologiji žrtve i smatraju da su nepravedno napadnute. „I upravo taj mit, putem ovih tužbi, i Srbi i Hrvati nastoje još da ojačaju“, zaključuje minhenski dnevnik.

Noje cirher cajtung (NZZ) o istoj temi piše: „Napori EU i SAD da se međusobne tužbe povuku na kraju su propali zbog protivljenja Zagreba. Beograd je bio spreman na povlačenje tužbe, između ostalog i zato što ima lošije karte u rukama. Političari u Zagrebu očigledno vjeruju da će međunarodne sudije presuditi u njihovu korist. Misterija je samo odakle im taj optimizam. Jer, do sada je samo masakr u Srebrenici okarakterisan kao genocid“.

Švajcarski dnevnik objašnjava da je“veoma teško dokazati da je počinjen genocid, odnosno razliku između tog zločina i etničkih čišćenja. Kada se optužuje država, potrebno je dokazati da je vlast jedne zemlje ciljano htjela da eliminiše pripadnike neke druge etničke grupe sa određene teritorije“. List podsjeća i da nije bilo tako davno kada je pred sudom u Hagu u procesu protiv bivšeg predsjednika Republike Srpske oborena jedna od dvije optužnice za genocid. "Protjerivanja Bošnjaka i Hrvata na početku rata 1992. nisu okarakterisani kao genocid, kao što je to bilo u slučaju Srebrenice.“

Teško da će bilo ko na kraju biti zadovoljan

NZZ piše i da je u vrijeme podizanja optužnice Hrvatske protiv Srbije na vlasti još uvijek bio Slobodan Milošević, a da su se u međuvremenu odnosi dviju zemalja značajno normalizovali i dodaje: „Troškovi suđenja su ogromni a male šanse da neko pred sudom dobije proces. Umjesto da se zajednički bave ratnim zločinima na pravosudnom, političkom i društvenom nivou, bolni sukob još jednom je postavljen kao proces pred stranim sudom“.

Mindener tageblat tvrdi pak da je sudsko- pravno suočavanje s ratom veoma važno. „Teško da će ijedna strana na kraju biti zadovoljna. Međunarodni sud je 2007. presudio da je u Srebrenici počinjen genocid, ali da za to ne može biti odgovorna država Srbija. Ta odluka je naišla na nerazumijevanje mnogih pravnika. Teško da će sada sud prekršiti ono što je sam presudio. Ipak, suđenje je važno. Ono u ovim teškim vremenima podsjeća međunarodnu zajednicu da je nužno učiniti sve kako bi se spriječili oružani sukobi. Vlade u Zagrebu i Beogradu obećavaju da presuda neće imati uticaja na političke odnose. Međutim, ukoliko Hrvatskoj zaista budu odobrene reparacije i ratna odšteta od strane Srbije, napetost između dvije zemlje ponovo će razantno porasti.“

Autor: Svetozar Savić

Odg. urednica: Jasmina Rose