DW nagrada za slobodu govora za reportere iz Marijupolja

Na početku rata Rusije protiv Ukrajine, dvojica novinara su bila u Marijupolju, gdje su stigli 24. februara, na dan kada je počela ruska invazija na Ukrajinu. Svijetu su pokazali kako izgleda život u ukrajinskom gradu za vrijeme opsade. Černov i Maloletka su snimali uništenja, ljekare tokom rada i brojne civilne žrtve. Iz Marijupolja su evakuisani 15. marta 2022. godine. Jevgenij Maloletka za DW govori o tome kako su on i Mstislav Černov radili i preživjeli u Marijupolju. 

Početak borbi 

Maloletka kaže da su nakon priznanja nezavisnosti takozvanih „Narodnih republika Donjeck i Lugansk“ od strane Rusije, on i Mstislav Černov računali sa napadima ruskih snaga. „Bilo nam je jasno da će biti rata. Jedino je bilo nejasno kada. Bili smo svjesni da će preko Marijupolja pokušati da naprave koridor ka anektiranom Krimu i da će zbog toga napasti Marijupolj“, kaže Maloletka. Njih dvojica, međutim, nisu očekivali da će „Rusi tako brzo probiti sve linije odbrane i izvršiti opsadu grada.“

Prema riječima Maloletke, istočni dio grada je granatiran odmah na početku rata. „Meci su letjeli i snimali smo kako udaraju u kuće“. Jedno predgrađe je takođe neprestano bilo pod snažnom artiljerijskom vatrom.

Sve dok je u Marijupolju bilo relativno mirnih dijelova grada, manje-više je bilo moguće slobodno se kretati i raditi, kaže Maloletka. Kasnije su uslijedili vazdušni napadi. „U početku nije bilo teškog granitiranja, ali bombe su padale veoma haotično“, govori fotograf.

 Odbrana Marijupolja

Ukrajinska vojska je sve više potiskivana ka Marijupolju. „Ispostavilo se da je čitava vojska stigla u grad, jer više nije bilo moguće držati položaje na terenu. Zato se čitava odbrana povukla u grad“, kaže Maloletka. Nakon toga, granitiranje Marijupolja je postalo jače i bilo je teško kretati se gradom. I centar Marijupolja bio je pod artiljerijskom vatrom. Pored toga u gradu su bile aktivne diverzantsko-izviđačke grupe. 

Situacija u Marijupolju je postajala sve složenija, na ulicama je bilo sve manje ljudi i automobila. Telefonske veze gotovo da nisu funkcionisale. „Ljudi su se uspaničili i pitali nas šta se dešava. Pokušavali su da dobiju bilo kakvu informaciju. Raspitivali su se o humanitarnim koridorima. Telefonska veza je radila na još samo jednom ili dva mjesta u gradu, ali i ona je 10. marta prekinuta“, sjeća se Maloletka. 

Sahrane u dvorištima

 „Žrtve granatiranja sahranjivane su u dovorištima. Ali u početku ih nije bilo toliko mnogo“, kaže fotoreporter. Dodaje da su on i Mstislav Černov dokumetovali i rad pogrebnika koji su dolazili u jednu od gradskih bolnica da pokupe tijela.

„S obzirom da groblja nisu bila dostupna, iskopan je rov dužine oko trideset metara i dubine oko tri metra i tijela iz bolnica su tamo dovožena. Manja pogrebna preduzeća su takođe skupljala leševe po dvorištima i donosili ih u masovnu grobnicu“, kaže Maloletka.

 Novinari su fotografisali i djecu. „Veoma je teško zaboraviti smrt djece. Sva djeca koja su prevezena u bolnicu i koju smo fotografisali su umrla. Među njima su bili 15-godišnjaci, ali i bebe od tri mjeseca. Svi su umrli od posljedica bombardovanja”, govori Maloletka.

Uništenje grada

Maloletka nopominje da je sada skoro čitava infrastruktura grada uništena. „Ne samo da su bombardovali bolnice, već i vatrogasnu stanicu, sa svim njenim vatrogasnim vozilima. Najmanje jedna bomba je tamo pala. Uništili su vatrogasnu jedinicu, vjerovatno da bi onemogućili gašenje požara u gradu i spašavanje ljudi iz ruševina i kako bi širili strah među stanovništvom“.

Rusko ratovanje izgleda ovako: „Ulaze sa tenkovima i uništavaju sve što vide, pa onda idu dalje. Tako su uništavali dio po dio Marijupolja. To je  srednjovjekovna taktika: ako ne možete da osvojite i zadržite grad, onda ga bolje uništite“, kaže Maloletka. 

Bombardovanje porodilišta

Kada je 9. marta bomba pogodila bolnicu sa porodilištem, dvojica novinara su bila u blizini. Slike razaranja obišle su svijet i postale simbol ovog rata.

„Slučajno smo bili u blizini. Čuli smo avion i onda je uslijedila eksplozija. Ne jedna, već nekoliko njih. Od snažnih detonacija popucala su stakla na okolnim zgradama. Vidjeli smo da je tamo sve razbijeno. Ljudi su u šoku izašli iz podruma. Vidjeli smo kako nose trudnice. To su bile veoma potresne slike“, kaže Maloletka. Prema njegovim riječima, u dijelu zgrade bila je i vojna bolnica. Ali tamo nije bilo vojnih položaja, ni vojne opreme.

 Opasnost od ruskih vojnika

Dvojica novinara otišla su u teško oštećenu bolnicu kako bi razgovarali sa ženama u porodilištu. „Tada su naišli ruski tenkovi. Skoro čitav dan smo se krili u bolnici, pretvarajući se da smo ljekari. Nosili smo bijele mantile i snimali ruske tenkove kako prolaze kroz grad“, govori Maloletka.

 Ukrajinska specijalna jedinica je 12. marta uspjela da odvede dvojicu novinara na bezbjednije mesto. Više nismo imali automobil i veoma ograničeno smo mogli da se krećemo gradom. Kasnije su nam policajci pomogli da pristupimo internetu preko satelita. Imali su vezu i preko nje smo mogli da prenosimo podatke“. Maloletka kaže da im je onda preporučeno da se evakuišu. „Rečeno nam je da će nas Rusi, ukoliko nas uhvate, natjerati da pred kamerom kažemo ono što žele da kažemo. Dakle, da smo zaista dospjeli u ruke Rusa, bilo bi veoma teško. Ne želim da iskusim to kako ruske tajne službe postupaju za zarobljenicima“, ističe Maloletka.

Evakuacija iz Marijupolja

Konvoj od stotinjak automobila 14. marta je uspio da napusti Marijupolj. Grad je bio zakrčen kolonama dugim šest-sedam kilometara. Svi su htjeli da napuste grad.

„Nastao je zastoj, vozili smo veoma sporo. I mi smo htjeli da odemo, grad smo napustili 15. marta. Na putu od Marijupolja ka Orihovu, u pravcu Zaporožja, u svakom selu je bio najmanje jedan kontrolni punkt. To je bila jedna od prvih velikih evakuacija i uspjeli smo da se probijemo. Nije bilo strogih kontrola, ali plašili smo se da nam ne oduzmu telefone, što se nije desilo. Ukupno smo prošli oko 16 kontrolnih punktova. Tokom noći smo prešli granicu između ruskih u ukrajinskih trupa“, kaže Maloletka.

Ubijeni i ranjeni predstavnici medija

Prema podacima ukrajinskog generalnog tužilaštva, od početka rata je ubijeno ukupno 18 predstavnika medija, 15 muškaraca i tri žene. Osam osoba (četiri muškarca i četiri žene) je kidnapovano, a tri novinara se vode kao nestala. Kako je navedeno, ranjeno je i 13 predstavnika medija. Među povrijeđenima i poginulima, pored Ukrajinaca, je 19 predstavnika medija iz drugih zemalja: Velike Britanije, Češke, SAD, Danske, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Rusije, Irske, Švajcarske, Francuske i Litvanije.

Dojče vele od 2015. godine dodeljuje nagradu za slobodiu govoru (Freedom of Speech Award). Dobijaju je pojedinci ili inicijative koji su dali veliki doprinos zaštiti ljudskih prava i slobode izražavanja u medijima.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu