"E baš vam hvala" - novi način jugonostalgije

Novi roman srbijanskog pisca Marka Vidojkovića “E baš vam hvala”, objavila je u septembru izdavačka kuća Laguna, i već u novembru doživio je četvrto izdanje. Na samom je vrhu top liste najprodavanijih Laguninih izdanja, a promocija je održana u srijedu uveče (29.11) u prepunoj sali beogradskog kulturnog centra Dorćol Platz.

Knjiga je u isto vrijeme objavljena i u Hrvatskoj, gdje je takođe među najpopularnijim knjigama ove jeseni. Zbog toga se kaže da je Vidojkovićev roman na neki način - “ujedinio jugoslovenske čitaoce”. Radnja ovog satiričnog romana smještena je u 2017. godinu, u SFRJ koja se nikada nije raspala. U toj Jugoslaviji živi se u blagostanju, bratstvo i jedinstvo i dalje vlada, sve dok se nekom teško objašnjivom greškom iz paralelne dimenzije ne pojave četnici i ustaše.

Glavni lik, Mirko Šipka, istraživač u Upravi za neobjašnjive fenomene Saveznog sekretarijata za unutrašnje poslove SFRJ, jedan je od onih koji pokušava da stane na put "sablastima iz paralelne dimenzije”. Iz satiričnog tona romana, stiče se utisak da Marko Vidojković ne gaji simpatije prema SFRJ.

Pročitajte i: "Jugoslavija je imala viziju kakve danas nema"

"Ne bih rekao da ne gajim simpatije prema Jugoslaviji, samo sam realan. Gajim izuzetne simpatije prema svom djetinjstvu i bilo bi dobro da se pretočilo u neku lijepu, socijalističku mladost i potom u socijalističo srednje doba, ali nije. A nije, jer ta zemlja jednostavno nije odoljela istorijskim izazovima i onog trenutka kada je trebalo da se pretvori u demokratsko i građansko društvo, ona se raspala u krvavom građanskom ratu. Osim toga, nemojmo zaboraviti da je veliki broj onih koji su je rasturili, koji su se spremno preobukli u nacionaliste, tu među nama, oko nas. Prema tome, ja ne gajim neku jugonostalgiju, jer smatram da je to neko jugolicemerje. Prekratak je vremenski period od kada se sve desilo i previše je živih kretena koji su je rasturili, da bismo sada maštali o tome da se ona ponovo ujedini. Mislim da je to na nekim drugim, budućim generacijama, ukoliko ih bude”, rekao je na promociji svog romana Marko Vidojković.

Zbog toga novinar Draža Petrović u romanu prepoznaje “jedan nov način jugonostalgije”, jer je u njemu opisano kako bi Jugoslavija izgledala da se nije raspala. On ističe da je za ovu knjigu karakteristično i to što se u Srbiji promoviše “po malo ilegalno, slično kao što je Jugoslavija počela najprije sa ilegalcima i skojevcima”.

I zaista, jedna od najprodavanijih knjiga u Srbiji teško nalazi mjesta za promocije, i da nije dobre volje nekih "entuzijasta” - sve bi bilo svedeno na beogradsku i šabačku promociju.

Kineski model

U romanu je opisana zemlja koja i u tehnološkom smislu savršeno funkcioniše, pa tako "superbrzi voz” Jugoslovenskih željeznica, tehnologije magnetne levitacije iz Beograda do Zagreba stiže za - jedan sat. Osim toga, u Beogradu više nema saobraćajnih gužvi jer je “izgrađena podzemna mreža autoputeva”, zajedno sa nekoliko linija metroa. Glavni likovi u romanu djeluju zadovoljno, ali je sve ipak prožeto elementima satire.

"U romanu je jasno da je ta Jugoslavija koja je opstala prilično represivna. Iako je tehnološki napredovala, to je kineski model, u kojem je Partija ojačala poslije smrti Novih narodnih heroja", navodi Vidojković.

Uspjeh u Hrvatskoj

Roman "E baš vam hvala" objavljen je i u Hrvatskoj, gdje je takođe doživio uspjeh, ali je život romana bio nešto drugačiji nego u Srbiji.

"Knjiga je u Srbiji potpuno grunula, brzo doživjela svoje četvrto izdanje i popela se na vrh top lista. Ipak, izostale su književne kritike, niko se nije osvrnuo na knjigu i jedine kritike koje sam dobio su kritike čitalaca. U Hrvatskoj su se, međutim, pojavile dvije pozitivne kritike, u Jutarnjem listu i u Književnom portalu. Tamo se sve dešavalo na jedan, rekao bih, normalniji način - knjiga je izašla,kritičari su je kritikovali, ljudi su počeli da je kupuju, pa je došla na neke top liste", objašnjava Vidojković.

Pročitajte i: "Da li je Jugoslavija preživjela u virtualnom svijetu?

"Dronjava stvarnost"

Paralelna dimenzija u romanu ona je koja u mnogome podsjeća na našu, "dronjavu stvarnost", napisao je pisac i novinar Teofil Pančić. Takav zaključak nameće se između ostalog, jer je u romanu u paralelnoj stvarnosti država politički drugačije uređena, a Beograd je opisan kao "prljav, siv, oronuo i haotičan".

"I pored toga što se u pješačkoj zebri nalazio jedan sijedi čupavi klošar, lice kao iz lošeg američkog filma, Francuskom ulicom jurcali su automobli. Gomila krševa zagađivala je vazduh i dizala buku, kako motorima, tako i nepodnošljivom muzikom koja je iznutra treštala: bila je to mješavina narodnjaka i plesne elektro muzike, nevjerovatna zvučna ogavnost."

Tako je opisana paralelna dimenzija u Vidojkovićevom romanu, gdje su u ulici Strahinjića Bana koja je bila proglašena za najljepšu ulicu Jugoslavije, automobili  "divljački uparkirani" , a kafane i kafići – pojeli su trotoare. Sve djeluje kao da je roman satira obje dimenzije, pa je u skladu sa tim u intervjuu televiziji N1, Vidojković rekao da bi u svijetu njegovog romana "vjerovatno bio uhapšen", ali je i dodao "Komunisti nisu zlato, ali u odnosu na ovo blato sve je zlato, svako ko pokušava da nas izvadi, makar to bili komunisti iz druge dimenzije - super".