Erdogan goni pogrešne

Iako se turska država mjesecima svim sredstvima bori protiv terorizma, u napadima u subotu su, prema sadašnjim podacima, 44 osobe izgubile život - u središtu Istanbula. Samo sat nakon eksplozije uhapšeno je 13 osumnjičenih i kratko nakon toga turska vlada je pokazala uvjerenost da iza smrtonosnih napada stoji zabranjena kurdska Radnička stranka PKK, koja je označena kao teroristička organizacija. 

Sada znamo da to nije bila PKK, već s njom povezana grupa Kurdistanski jastrebovi koja je preuzela odgovornost za napade. Turska vlada je dakle svojom brzo donesenom presudom za dlaku promašila. No to predstavlja suštinsku razliku.

Od partnera za mir do terorističkog kluba

I dok su se Kurdistanski jastrebovi, kao militantna grupa, do sada isticali krvavim napadima, PKK je do prije godinu i pol još vrijedila kao partner u mirovnim pregovorima. I proglasiti sada odmah upravo PKK odgovornom za napad znači istodobno diskreditirati je za eventualno nove mirovne pregovore. Ko bi još trebao pregovarati sa teroristima koji ubijaju desetine policajaca? Ipak bez PKK ne može biti mira na turskom jugoistoku, a bez mira na jugoistoku se prebacuje teror u gradove kako smo to tokom vikenda morali doživjeti na zastrašujući način. 

Sa svojim beskompromisnim držanjem prema PKK Edroganova vlada uništava sve šanse za mir. Pregovori sa PKK ne bi garantirali da neće biti napada drugih organizacija poput Kurdistanskih jastrebova. No rizik bi time bio manji. Odnos turske vlade ponovo budi dojam da ona nema interesa za mir s Kurdima. Ali šta je onda njen interes? To da se konflikt vojnim putem u najboljem slučaju može prigušiti, ali ne riješiti dobro je pokazalo posljednjih 30 godina. 

Provokacija za nove napade

Osim toga ovdje se već doima grotesknim to što turska država sa ogromnim troškovima progoni navodne teroriste i one koji podržavaju terorizam, hapsi hiljade službenika, pravnika, profesora i novinara. Još prošle sedmice je uhapšeno 56 univerzitetskih uposlenika koji se sumnjiče za podržavanje terorizma - iako vjerojatno nikoga nisu ubili, ni napravili eksploziv. A sada napadi od subote pružaju izgovor za hapšenje više od stotinu političara prokurdske stranke HDP. To bi u najboljem slučaju bilo opravdano kada bi se svakom pojedinačnom moglo dokazati učešće na mjestu događaja ili u najmanju ruku saznanje o planiranju (napada). 

Nameće se sljedeći dojam: Vlada goni pogrešne. Da li su se napadi u Istanbulu mogli spriječiti da država nije svu svoju energiju uložila na progon onih koji drugačije misle umjesto na progon stvarnih terorista? Koju ulogu igra tajna služba koja očito potpuno nije imala pojma o napadima, ali već sat vremana kasnije je znala ko je navodni počinitelj? Čak i ako vlada sebi postavi ta pitanja to neće mnogo koristiti. Ona će u napadima samo vidjeti razlog da se još jače bori protiv Kurda na jugoistoku i time provocira nove napade - bez obzira gdje i od koga.