EU birokracija - imaginaran ili stvaran problem?
16. maj 2019
„U svojim razgovorima diljem Europe sam došao do spoznaje da je građanima zaista dosta birokracije. I mislim da na tom području nešto moramo učiniti", kaže glavni kandidat Europske pučke stranke (EPP) na predstojećim izborima za Parlament Europske unije Manfred Weber. I zato on, 46-godišnji političar bavarske Kršćansko-socijalne unije (CSU), ukoliko postane šef Europske komisije, želi ukinuti preko 1.000 EU-pravila. Koja su to pravila i što bi se time postiglo, bavarski političar nije precizirao.
EU = birokracija?
No njegova predizborna kampanja se obilno služi klišejima o Europskoj uniji kao birokratskom čudovištu. I Weber tu nije usamljen. Njemačke parlamentarne stranke redom u svojoj predizbornoj kampanji koriste temu birokracije. Naravno s negativnim predznakom. I austrijski kancelar Sebastian Kurz poziva na „manje pravila i manje birokracije". To, s obzirom na najnovija ispitivanja javnog mnijenja instituta Allensbach i ne čudi. Ona su pokazala da na pitanje „Što za Vas predstavlja EU?" 57 posto ispitanih odgovara s: „bujajuća birokracija i preveliki i netransparentni aparat činovnika". 2010. je u to vjerovalo deset posto manje ispitanih nego danas.
Da je to ispravna percepcija, djelomice je priznala i sama Europska unija i pokrenula „antibirokratsku inicijativu". Za vrijeme mandata Jean-Claudea Junckera predloženo je 75 posto zakona manje nego u prethodnom izbornom razdoblju. „Mi želimo promjene samo tamo gdje one konkretno nešto i donose za svakodnevicu građana EU-a", pojasnila je Europska komisija. Njemački predsjednik Frank-Walter Steinmeier je nedavno branio EU ukazujući na to da 32.000 činovnika koliko ih upošljava Europska komisija na prvi pogled zvuči mnogo, ali: „Ako bacimo pogled na Njemačku vidimo da milijunski gradovi upošljavaju oko 17.000 osoba, a Europska unija je pet stotina puta veća", zaključio je Steinmeier.
Kontradiktorni zahtjevi
Europske institucije su posljednjih godina smanjile broj zaposlenih za pet posto. Isto tako su smanjene početne plaće i mirovinska prava. Jedan popratni negativni efekt je već tu: u gospodarski razvijenijim zemljama EU-a poput Njemačke je postalo vrlo teško pronaći kvalificirano osoblje za odlazak u EU-institucije jer su uvjeti kod kuće u mnogim slučajevima jednostavno bolji.
No zašto se onda ipak tvrdokorno drži uvjerenje kako se ništa ne čini protiv birokracije? „Građani su malo kontradiktorni", kaže Edmund Stoiber, dugogodišnji bavarski premijer i u razdoblju od 2007. do 2014. predvodnik radne skupine za suzbijanje birokracije unutar Europske komisije. „S jedne strane kod građana postoji potreba za sigurnošću i reguliranjem svih životnih segmenata što se od EU-a i očekuje. A s druge strane se traži manje pravila. Ovu kontradikciju je nemoguće riješiti", kaže Stoiber. Očekivanja od EU-a su posebno visoka u segmentu zaštite potrošača i okoliša. Novi zakoni su povezani i s više birokracije. Stoiber, čija radna skupina je postigla uštede od 33 milijarde eura godišnje, smatra da štednju treba usredotočiti na segmente gdje je ona svrsishodnija, a ne rezati tamo gdje treba i tamo gdje ne treba.
Bauk birokracije
I Pascale Cancik sa Sveučilišta u Osnabrücku se bavi birokracijom. Smatra da političari često posežu za floskulom o „borbi protiv birokracije" zato što je ovaj pojam duboko usađen u svijest građana kao nešto negativno. „Mi nekako znamo da je to loše, automatski pomislimo na hrpe papira i bezlične činovnike", kaže Cancik. Treba se samo prisjetiti pojma "Antibirokratske revolucije" krajem osamdesetih u Jugoslaviji i manipulacije masa kojima se sugeriralo da između naroda i političara stoji nekakva "birokracija" koju treba ukloniti. Cancik smatra da je problem upravo u ovom nepreciznom poimanju birokracije. „Retorika vezana uz birokraciju ne objašnjava srž problema i zato je kritika neprisutna i nekonkretna", kaže Cancik. "I zato je taj pojam toliko zahvalan za političare jer ga je teško povezati s nekim konkretnim rješenjima." Za očekivati je da će bauk birokracije vjerojatno i ostati sastavni dio političke retorike.
Michel Winde (dpa) nk