EU ne okreće leđa Zapadnom Balkanu

Nakon oktobarskih, maratonskih i neuspješnih razgovora lidera EU o nastavku procesa pristupanja Uniji, novembarski sastanak Savjeta ministra opštih i evropskih poslova bio je prilika da se „hladne glave“ razmotri situacija u oblasti proširenja i procesa stabilizacije i pristupanja zemlja Zapadnog Balkana. Predsjedavajuća Savjetom EU, finska ministarka za evropske poslove Titi Tupurainen, kaže da ta ministarska rasprava predstavlja početak debate o novim koracima u politici proširenja o kojima će tek biti riječi u pripremi za razgovore EU lidera planirane za proljeće 2020. godine.

„Zaključaka sa sastanka nema, ali ideja je da se pošalje jasna poruka o našoj posvećenosti politici proširenja i zemljama Zapadnog Balkana. Svi podržavamo evropsku perspektivu regiona“, kaže Tupurainen.

Formalna podrška EU perspektivi Zapadnog Balkana možda je trenutno i jedini zajednički imenitelj kada je riječ o pozicijama zemlja-članica prema nastavku širenja i pristupanja Uniji. Većina njih se slaže i oko toga da u procesu pristupanja ima mjesta za neka poboljšanja. Ono oko čega će se razgovori nastaviti, jesu obim i pravci mogućih promjena s ciljem da se do majskog samita EU-Zapadni Balkan u Zagrebu „stavi na noge“ efikasnija politika proširenja. 

Zašto Pariz traži promjene?

O efikasnijem, konkretnijem i kredibilnijem procesu pristupanja EU, na Savjetu ministra govorila je francuska državna sekretarka Ameli de Monšalen: „Ono što sad vidimo jeste da proces ne funkcioniše jer traje dugo, frustrirajući je za učesnike, nije politički vođen od strane EU, već postoji neki automatizam, a prije svega, građani zemlja koje pregovaraju ne nalaze svoje interese u takvom procesu."

Govoreći u korist francuskog prijedloga koji podrazumijeva „fazno“ pristupanje EU, podržano strukturnim fondovima Unije, ali uz strožije kriterijume i moguće nazadovanje, pa i prekid pristupnih pregovora, Ameli de Monšalen naglašava da proces onakav kakav jeste trenutno ne daje konkretan napredak na terenu. Kao dokaz, ona navodi činjenicu da se i pored višegodišnjih reformi i usklađivanja sa standardima EU, veliki broj ljudi i dalje iseljava iz zemlja Zapadnog Balkana u potrazi za boljim životom.

„Vrijeme je izađemo iz velikih priča i postavimo pitanje suštine procesa, odnosno kako da podržimo građane tog dijela Balkana koji mnogo očekuju od Evrope“, zaključila je Ameli de Monšalen.

Iako francuski prijedlog formalno nije bio tema razgovora ministra Evropske unije, izvori sa sastanka kažu da su neke članice podržale inicijativu Pariza, dok su druge izrazile „zabrinutost i oprez". 

Francuski prijedlog neće biti i jedini

Da francuski prijedlog o promjeni metodologije pristupanja neće biti i jedni o kome će se razgovarati, postalo je jasno nakon pisma koje su šest zemlja-članica EU, dan pred ministarsku raspravu o proširenju, poslale Evropskoj komisiji. Austrija, Italija, Slovenija, Slovačka, Češka i Poljska založile su se za poboljšanje procesa pristupanja EU, uz uslov da se paralelno napreduje u procesima konstruktivne rasprave o „poboljšanjima“ i nastavku pristupanja zemlja Zapadnog Balkana.

Pismo je prvobitno potpisala i Hrvatska, ali je svoj potpis naknadno povukla zbog, kako je objasnila državna sekretarka Andreja Metelko Zgombić, neprimjerenosti da se država koja uskoro preuzima predsjedavanje Savjetom EU „formalno svrstava uz neki konkretan prijedlog“.

Šef diplomatije Austrije Aleksander Šalenberg kaže da su se tokom ministarskog sastanka u Briselu neke druge zemlje članice EU „priključile“ tom pismu. „Spremni smo da se pozitivno i konstruktivno angažujemo u diskusiji kako poboljšati proces proširenja. Za tako nešto uvijek ima mjesta, ali jasno kažemo da to ne smije biti preduslov za nove korake Albanije i Sjeverne Makedonije“, objašnjava je Šalenberg.

On dodaje da će, pored prijedloga zemalja-članica, Evropska komisija biti ta koja će definisati eventualne promjene u procesu proširenja. „Odlučujuće će biti to šta će Evropska komisija da predstavi. Ona je ta koja ima vodeću ulogu kada je riječ o tehničkom i svakodnevnom praćenju politike proširenja“, kaže Šalenberg.

Sa njim se slaže i Titi Tupurainen iz finskog predsjedavanja EU: „Na kraju, Evropska komisija će biti ta koja će dati prijedloge na osnovu kojih će se dalje razgovarati u Savjetu“. 

Odlučujuća uloga nove Evropske komisije?

U Savjetu EU kažu da se sada čeka da nova Evropska komisija preuzme mandat, što bi trebalo da se dogodi početkom decembra. Tada će joj se i zvanično uputiti zahtjev da predstavi novu metodologiju, odnosno konkretne prijedloge kako poboljšati efektivnost pristupnog procesa kao instrumenta za podršku reformama i integracijama Zapadnog Balkana. Rok koji trenutno postoji za izradu tog prijedloga je januar 2020. godine.

Kandidat za novog komesara za proširenje Oliver Varhelji već je izjavio da „ne misli da cio okvir politike proširenja mora da se mijenja“. On se založio za „poboljšanje metodologije“ na način da se zemljama koje „mogu i žele“ da se kreću brže i obezbijedi brži pristup EU. Ali i obratno. Varhelji je dodao da bi, u slučaju nazadovanja u ispunjavanju kriterijuma na putu ka članstvu u EU, trebalo da dođe do suspenzije pretpristupnih fondova.

„Odmah po stupanju na dužnost angažovaću se u zemljama koje imaju rezerve kada je u pitanju efikasnost procesa proširenja“, najavio je budući komesar za proširenje i susjedstvo. Prema njegovim riječima, EU mora da bude spremna da prihvati region, a unutrašnje reforme Unije su nešto što može da ide paralelno s proširenjem na Zapadni Balkan.

Pitanje je samo da li će Pariz složiti sa idejom „paralelnih procesa“ reforme i pristupanja, ali i to kako će zemlje-kandidati koje su već duboko u pregovorima o članstvu prihvatiti „promjenu procesa na pola puta“.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android