Euro-pobunjenici protiv "finansijskog kišobrana"

Isplati se baciti pogled na argumente skupine koju u Njemačkoj nazivaju "euro-pobunjenicima". Jedan od njih je ekonomski stručnjak Joachim Starbatty koji je već u 90-im godinama prošlog stoljeća podigao tužbu protiv uvođenja eura - i izgubio na sudu. On kaže da nije nikakav "pobunjenik", već samo borac za pravo i red, za pridržavanje evropskih ugovora i njemačkog Ustava. A oni kažu da se imovina građana mora čuvati - pogotovo njihov novac. Starbatty argumentira kako su ta načela evropskih ugovora i nacionalnog Ustava u Njemačkoj ugrožena egzistencijom "kišobrana" za spas eura. Europska središnja banka provodila je iznimno opasnu politiku kada je pokupovala obveznice prezaduženih zemalja, tvrdi on. Dodaje da se time financira tuđi državni dug. Središnja banka praktično tiska svježi novac kako bi financirala dugove neke zemlje, smatra Starbatty. Ta bi politika dugoročno mogla dovesti do inflacije i obezvrjeđenja novčane imovine.

Kršenje Ustava?

Njemački temeljni zakon se krši, a povrijeđene su i odredbe Bundestaga (parlament Savezne Republike Njemačke) oko nacionalnog proračuna, prigovaraju kritičari eura u svojoj žalbi, uloženoj pred Ustavnom sudu u Karlsruheu. Njemački parlament bi morao svaki put iznova glasovati o svakoj isplati pomoći u okviru "euro-kišobrana", tvrde oni. Osim Starbattyja, tužbu su podržali i jedan pravnik, jedan bivši šef uprave koncerna Thyssena i dva pravnika. Još jedan njihov argument je kršenje tzv. odredbe "No-bail-out".

U ugovoru o načinu rada Europske unije stoji da EU ne smije jamčiti za potraživanja pojedinih zemalja članica. No političari, među njima i njemački ministar financija Wolfgang Schäuble, uporno ponavljaju da Njemačka i druge EU-članice ne jamče za dugove drugih zemalja, već da "dragovoljno uskaču u pomoć". Starbatty kaže da to objašnjenje ne "štima". Ako gospodin Schäuble dragovoljno želi uložiti novac, priča ovaj ekonomist, on to smije činiti. No, prije nego što u ruke uzme novac poreznih obveznika, on bi ih morao pitati smije li ga uopće na taj način koristiti. Kao ministar financija on bi morao najprije polagati račune njemačkim poreznim platišama.

Povratak drahme?

Joachim Starbatty očekuje da će Ustavni sud kritizirati povredu odredbi o nacionalnom proračunu. On se nada i da će Sud protuustavnim proglasiti "kišobran" za spas eura. Grčka bi u tom slučaju morala napustiti monetarnu uniju, vjeruje Starbatty. A nakon toga ne bi prošlo puno vremena do reprogramiranja grčkog duga. Starbatty pogrešnim smatra pružanje nove pomoći Grčkoj i slanje novih i novih rata međunarodnih milijardi eura. Time se Grčka sve dublje gura u "dužničku klopku", smatra stručnjak.

Starbatty se ipak ne boji "domino-efekta". Tako zagovornici "euro-kišobrana" opisuju strah da bi se i druge zemlje u kojima je euro službena valuta mogle naći u financijskim nevoljama, ako se Grcima ne pomogne. On se u svojoj argumentaciji ionako "veže" uz gospodarski "nejake" zemlje. Njihovo bi isključenje iz euro-zone bio šok, ali bolje i takav rez nego da agonija traje vječno, smatra naš sugovornik. Zemlje poput Grčke samo preko reprogramiranja dugova mogu na zelenu granu, smatra Starbatty.

Povratak marke?

Banke i političari EU-a upućuju na prednosti zajedničke valute: povratak izbornom sustavu s puno nacionalnih valuta naštetio bi Njemačkoj kao izvoznoj naciji. Proizvodi iz Savezne Republike bi postali skuplji u inozemstvu. Starbatty i za to ima odgovor: Nijemci bi profitirali od eventualnog povratka D-Marke, jer bi i marka (ili euro) u svijetu vrijedili više nego što sada vrijedi euro kao zajednička europska valuta. Njemačka, dodaje ekonomist, ne izvozi banane kod kojih i sitne razlike u cijeni odlučuju o tome da se kupci odluče za - jeftinije banane. Proizvodi visoke tehnologije koje prodaje Njemačka, kaže, mogu se kupiti samo u Njemačkoj. Starbatty očekuje da će Ustavni sud odlučiti u interesu građana. Odluka u Karlsruheu očekuje se na jesen.

Autori: Daphne Gratwohl / sma
Odg. urednica: Jasmina Rose