Eurosong između šou-programa i politike

Pravila Eurosonga su jasna: "Tekstovi, govori i geste političke prirode su tokom takmičenja zabranjeni." Ali i sama ideja da se pokrene takmičenje koje se na početku zvalo "Grand Prix Eurovision de la Chanson Européenne", imala je političku pozadinu.

Prvo takmičenje održano je u švajcarskom Luganu 1956. Tada su učestvovali predstavnici iz sedam zemalja. Jedanaest godina prije tooga su se jedni protiv drugih borili u ratu. Zajedničko takmičenje bilo je simbol normalizacije odnosa.

Mir da, Putin ne

Njemačka je prvi put pobijedila 1982. Na vrhuncu mirovnog pokreta Nicole je osvojila publiku pjesmom "Malo mira". Pjesme o ljubavi, miru i prijateljstvu su dobrodošle na Eurosongu, ali ne smiju se omalovažavati druge države. Tako je European Broadcasting Union, koja organizuje festival, 2009. zabranila Gruziji da u Moskvi nastupi s pjesmom pod nazivom "We Don't Wanna Put In" Igra riječi u naslovu je bila isuviše vidljiva. Između Rusije i Gruzije je godinu dana prije tog takmičenja vođen kratki rat.

I dvije godine prije toga, dakle 2007., Rusija je također bila ogorčena. Tada su čelnici ruske državne televizije u tekstu ukrajinskog umjetnika Verke Serdjuške prepoznali riječi "Russia goodbye". Popularni "Verka", koji je u Putinovom carstvu prethodno skoro svaki dan nastupao na nekoj od televizija, preko noći je bio ukinut u svim programima.

Ove godine se prašina podigla oko pjesme predstavnika iz Makedonije Esme Redžepove i Vlatka. Neki su u njihovom spotu prepoznali imperijalističko busanje u prsa i političke poruke u pravcu susjednih zemalja.

I prije nego što su Bugarska i Grčka uputile kišu protesta, odgovorni u Skopju su najavili da će Makedoniju umjesto pjesme "Imperija" predstavljati pjesma "Pred da se razdeni". Navodno je publika tako htjela.

Nema gay-parade u Moskvi

Nije samo Rusija 1998. imala probleme sa predstavnicima seksualnih manjina. Kada je postalo poznato da će Dana nastupiti za Izrael, u toj zemlji je izbio talas nezadovoljstva kod konzertvativaca. Tim više je zajednica homoseksualaca i u Izraelu i u Evropi slavila kada je Dana, koja je ranije bila muškarac, pobijedila na takmičenju.

Tvrdi se da homoseksualci imaju posebnu naklonost prema ovom takmičenju. Upravo zato su ruski homoseksualci polanirali da 2009. u Moskvu upravo uz finalno veče Eurosonga organizuju gay-paradu. Skup je ipak zabranila policija.

ESC i autokrati

U Moskvi je tadašnji premijer Vladimir Putin posjećivao probe. U Azerbejdžanu je tri godine nakon toga Eurosong postao priredba cijele predsjedničke porodice. Prva dama Mehriban Alijeva je bila predsjednica Organizacionog komiteta, a predsjednikov zet je nastupio kao pjevač u pauzi finala pred glasanje.

Nekoliko sedmica uoči takmičenja u evropskim medijima se rasplamsala žestoka rasprava o tome da li bi ovaj šou-pogram trebalo održati u zemlji u kojoj se ljudska prava gaze nogama. Kratko vrijeme Evropa je obratila pažnju na to šta se dešava u ovoj državi bogatoj naftom. Nakon toga jedva da se išta promijenilo u Azerbejdžanu. Ali su barem borci za ljudska prava i opozicionari dobili priliku da evropskim medijima prenesu svoje stavove.

"Lena-manija" u Njemačkoj

Ni njemačkim političarima nije strano da pokažu zanimanje za ESC. Kada je Lena Meyer-Landrut sletjela u Hanover, nakon fantastične pobjede u Oslu, dočekao ju je lično Christian Wulff, tadašnji premijer savezne zemlje Donja Saska.

Ko zna koliko bi njemački mediji bili zaokupljeni Lenom i njenom pobjedom, da samo dan kasnije njemači predsjednik Horst Köhler nije podnio ostavku.

Njegov nasljednik na toj funkciji bio je upravo Christian Wulff, koji je, međutim, predsjednik bio samo malo duže nego što pobjednička pjesma Eurosonga inače ostaje u ušima njemačke publike.

Autori: Andreas Brenner/Azer Slanjankić

Odgovorna urednica:Belma Fazlagić-Šestić