„Evropa mora da plati ceh ratova i gladi“
2. august 2017DW: Od početka godine je više od 94.000 migranata preko mora stiglo u Italiju. Suočena sa tragedijom ovih dimenzija, Evropa zatvara svoje granice, a lokalne vlasti u Italiji često pokazuju nestrpljenje. Kako smo došli do ove tačke?
Laura Boldrini: Do ove tačke smo došli kombinacijom razloga pred kojima smo predugo zatvarali oči. U Africi ima puno neriješenih sukoba i pretjerane koncentracije bogatstva u rukama malih elita, što mnoge primorava da traže bolje uslove života na drugim mjestima. Zatim, postoji egoizam i kratkovidost, ne svih, ali mnogih evropskih država. Želim da napravim razliku, jer je Evropska komisija u poslednje dvije godine već pokazala da bi raspodjela migranata mogla da bude rješenje problema.
Da li je ova pojava potcijenjena?
Za mene je očigledno da je potcijenjena. Postoji sklonost iluziji da ratovi, diktature, glad – mogu da postoje u našoj blizini, a da mi Evropljani ne platimo ceh. A mi Italijani, posebno, nastavili smo da razmatramo „hitan slučaj" – izuzetan i nepredvidiv fenomen – mada je to pitanje sada jasno strukturalno, pa zbog toga ne zahtijeva improvizovane, već dugoročne odgovore.
Najnovije izjave iz nekih istočnoevropskih zemalja pokazuju nedostatak solidarnosti. Da li mislite da će se nešto promijeniti nakon odluke Evropskog suda pravde koji će vjerovatno odlučiti da su članice EU obavezne da prihvate raspoređivanje potražilaca azila iz druge članice?
Nadam se, jer je Evropska unija na preraspodjeli migranata stavila na kocku svoj kredibilitet. Zajednica u kojoj neko učestvuje samo kada postoji značajna ekonomska korist ne može trajati. Iz tog razloga, dobro je što je Komisija pokrenula – kao što već dugo predlažem – postupak protiv onih koji odbacuju primjenu zajedničkih odluka.
U međuvremenu, italijanska vlada je promijenila je rodno pravo, odnosno zakon koji deci imigranata rođenim u Italiji daje državljanstvo.
Ne može biti političkih spekulacija o pravu stotina hiljada de fakto Italijana. Oni koji govore o „lakom dobijanju državljanstva" lažu: kriterijumi su selektivni i rigorozni. Potpuno isključenje tog prava može izazvati samo ogorčenost i neprijateljstvo. Državljanstvo je cilj koji olakšava integraciju, to je najefikasniji alat za stvaranje istinske sigurnosti.
Prema istraživanju instituta Epicenter i Timbro, u Evropi postoji „neizbježan porast" populističkih snaga. Da li ste zabrinuti zbog ove pojave?
To je alarmantna pojava koja je zahvatila Evropsku uniju u trenutku kada je najslabija u svojoj istoriji. Ali, nadati se da će oluja da prođe sama po sebi nije odgovor. Evropa takođe plaća zbog svoje nepotpune izgradnje. Na populistički pritisak, na mračne sile koje zagovaraju anahroni povratak na državne granice, mora se reagovati ponovnim pokretanjem prvobitnog projekta: federalnog saveza država. Tek tada evropske države, velike ili male, mogu imati nadu da će i dalje biti relevantne u svjetskoj konkurenciji.
Da li vjerujete da je politika štednje doprinijela porastu populizma?
Politika štednje je bila najdragocjeniji saveznik populista, jer je pokazala tvrdu stranu Evropske unije, koja nije bila od koristi u borbi protiv krize. Ako želimo da zaustavimo igru populista, Evropa mora ponovo otkriti svoju socijalnu pozadinu, staviti posao i održivi razvoj u centar svojih programa. Brisel mora naglasiti da je primijetio dramatično smanjenje srednje klase, ogromnu nezaposlenost mladih. Jedan način bi mogao biti, na primjer, evropski dodatak za nezaposlenost. Ako bi EU to učinila, građani bi radikalno drugačije precipirali EU.
Stopa rasta italijanske ekonomije je veća od očekivane. U 2017. godini BDP bi mogao da dostigne 1,4 odsto. Međutim, prema podacima koje je objavio italijanski Institut za statistiku, 2016. je 4,7 miliona ljudi živjelo u apsolutnom siromaštvu. Da li je politika sposobna da pruži odgovore na problem siromaštva?
Politika još nije shvatila da rastuća nejednakost predstavlja problem broj jedan. Došli smo do tačke da socijalna kriza u mnogim državama erodira temelje demokratije. Građani misle: „U čemu je smisao demokratije ako mi ne obezbjeđuje pristojnu penziju ili posao za moje dijete?" Vijest da je direktor kompanije Telecom Italia napustio kompaniju sa otpremninama od 25 miliona evra – poslije 16 mjeseci, a ne 16 godina rada – izazvala je prije nekoliko dana prilično uzbuđenje u Italiji. To postaje nepodnošljivo kada se zna da se za mjere protiv siromaštva ulaže samo oko 1,2 milijarde godišnje.
Često Vas pominju kao moguću liderku ljevičarske koalicije. Zar ne bi bilo važno takvu jednu ujediniteljsku funkciju povjeriti ženi?
Ja ne pričam o sebi, jer svuda ima više nego dovoljno egoizma. Međutim, reći ću da novine koje se bave ljevicom po fotografijama liče na one koje izvještavaju o konklavi – sve sami muškarci!
*Laura Boldrini, 1961, je od 2013. predsjednica italijanskog Predstavničkog doma parlamenta u koji je ušla na listi ljevičarske partije SEL (Lijevo Ekologija Sloboda). Prije toga je 14 godina bila portparol agencije UN za izbjeglice, UNHCR-a, a prije toga novinarka javnog servisa RAI.