Evropljani ne uče rado strane jezike

Svaki Europejac biosim svog materinskog jezika, trebao vladati barem još dva jezika. Tako barem zvuči službeni cilj Europske unije iza kojeg stoje i šefovi država i vlada članica. No ovaj cilj je očito preambiciozan. Stvarnost izgleda potpuno drugačije. Prema jednom ispitivanju Europske unije, svega polovica građana ove zajednice država vlada jednim stranim jezikom. Ispitivanja provedena na 14-godišnjim učenicima su pokazala da samo 42 posto zaista vlada jednim stranim jezikom.

Slavimo raznolikost

To je prosjek. U stvarnosti su razlike među pojedinim članicama ogromne. Na listi zemalja s najvećim postotkom građana koji vladaju nekim stranim jezikom se nalazi Luksemburg gdje 99 posto građana tečno govori neki strani jezik. Slijedi Švedska i Malta gdje preko 80 posto građana vlada jednim stranim jezikom (uglavnom engleskim). Na dnu ljestvice su Francuzi i Britanci. U Francuskoj svega 14 posto građana vlada engleskim. S druge strane kanala je situacija još gora samo što je ovaj put u pitanju francuski kojim vlada svega sedam posto Britanaca.

Pritom je Europska unija ponosno na svoju kulturnu raznolikost kojoj je jedna od glavnih odlika ravnopravni tretman 24 službena jezika. "Mi u Europskoj uniji imamo 24 službena jezika i više od 60 regionalnih jezika manjina. I mi želimo slaviti ovu raznolikost. No mi istodobno želimo i učenike i odrasle osokoliti da više vremena investiraju u učenje jezika", kaže Dennis Abbott, glasnogovornik europske povjerenice za kulturu Adrule Vasilou. I Vijeće Europe, koje nije institucija Europske unije, podržava jezičnu raznolikost koja "može doprinijeti boljem razumijevanju među različitim kulturama".

Škola nije najbolje mjesto za učenje jezika

Ovog postulata se drže i u Europskom centru za strane jezike u Gracu koje podržava članice Vijeća Europe pri obrazovnim projektima učenja stranih jezika. Šef ove ustanove je Poljak Waldemar Martyniuk koji je i sam živući primjer za ono za što se ustanova na čijem je čelu zalaže. Lingvist, osim njemačkim, vlada i ruskim, švedskim, engleskim, francuskim i odnedavno i makedonskim jezikom. Pritom je "ljubav" prema jezicima počela sve samo ne idilično. U osnovnoj školi je nastava njemačkog bila pravi bauk za učenike. I inače Martyniuk nije baš oduševljen kada govori o školama kao mjestima gdje se uče strani jezici. "Škole nisu baš uvijek najbolji posrednici između različitih jezika. Učenje jezika bi zapravo trebalo po svojoj prirodi biti ugodan i zabavan proces. No jezici obično prisjednu kada se pretvore u klasičan nastavni predmet", primjećuje Martyniuk.

Zabava i zadovoljstvo

Glasnogovornik Abbott, Britanac, kao djelatnik EU-a naravno govori i francuski ali i nešto poljskog, njemačkog, grčkog pa čak i velškog. Velški je, poput baskijskog ili okcitanskog, jedan od jezika manjina. No ne samo ovi jezici nego i mnogi manji jezici većina u pojedinim članicama muku muče u borbi protiv sve jačeg utjecaja engleskog. U institucijama Europske unije se važniji spisi doduše prevode na sve službene EU jezike ali u svakodnevici je engleski na prvom mjestu. No unatoč tomu su i Abbott i Martyniuk sigurni da će manji jezici opstati pa čak i dobiti na važnosti. "Na tržištu rada se često više posebno ne ističe potreba poznavanja engleskog jer je to samo po sebi razumljivo. Ali se zato traže manji jezici za specifične potrebe", kaže Martyniuk. I Abbott kaže: "Španjolska tvrtka koja želi prodavati npr. u Njemačkoj se ne može samo pouzdati u engleski". No obojici je važno da se učenje stranih jezika ne shvati samo u kontekstu tržišta rada. Učenje jezika mora pričinjavati zadovoljstvo i biti zabavno, samo tako će Europljani ubuduće govoriti i jezicima svojih susjeda.

Autori: Christoph Hasselbach / Nenad Kreizer

Odgovorna urednica: Belma Fazlagić-Šestić