Fikus-botanika Vučićeve vladavine

Stupanjem na dužnost predsjednika Srbije i realno manjim zvaničnim ovlašćenjima, Aleksandar Vućić se dolazeći na posao suočio sa praznim kalendarom. Ako tog dana nema nekog zalutalog ambasadora sa akreditivima ili neke dodjele ordenja, pred njim je praktično prazan radni dan. Kako bi se taj dan nekako ispunio, predsjednik Srbije je odlučio da nema tog značajnog ili manje važnog događaja kome neće prisustvovati: roštiljijada, sajam šljiva, sajam viteštva, otvaranje robne kuće, posjeta fabrici, sastanak sa MMF-om, problemi malinara, diplomatski skandal s Makedonijom… A ako ste kojim slučajem propustili potpis ispod slike na televizijskim ekranima, teško biste pogodili da Aleksandar Vučić više nije premijer već „samo" predsjednik Srbije.

Glavni urednik lista „Danas" Dragoljub Petrović primjećuje da se Aleksandar Vučić ne ponaša samo kao predsjednik i premijer „već i kao trener fudbalskog kluba Crvena Zvezda – koji mu posvećuje pobjede – jer i njih izgleda savjetuje kako da igraju i koju taktiku da upotrijebe na međunarodnim utakmicama".

„Radikalska pamet"

Ustavna ovlašćenja predsjednika Srbije vrlo su jasna, ali su isto tako podložna i kreativnim tumačenjima. Stoga je teško povući granicu kada kreće kršenje ustavnih nadležnosti. U svakom slučaju, utvrđivanje i vođenje politike je nadležnost vlade Srbije. Ako se kao primjer uzme nedavna diplomatska kriza sa Makedonijom, kada je predsjednik Srbije pregovarao sa premijerom Makedonije, srpska premijerka Ana Brnabić je opravdanje za svoj status posmatrača pronašla u odredbi Ustava Srbije koja kaže da „predsjednik predstavlja Srbiju u zemlji i inostranstvu".

Vladimir Milutinović, urednik internet-portala „Dvogled", kaže da ta situacija naravno ne može da se podvede pod tu odrednicu i da je kršenje ustava ako se prisvajaju ingerencije drugih grana vlasti: „Ja bih rekao da je to neka vrsta radikalske pameti – gdje sve može da vam znači bilo šta i gdje sve možete da izvrnete naopako. I na taj način se potpuno negira duh ustava."

Kriza sa Makedonijom predstavljala je samo kulminaciju nemiješanja premijerke u svoj posao. Na skoro svako pitanje o spoljnoj politici zemlje ili nije imala mišljenje ili se pozivala na predsjednika Srbije Vučića i ministra spoljnih poslova Dačića. A „neko posebno mišljenje nema ni o tome kako zvuči polemika o pitanju Kosova“, kaže Milutinović. Da li je na taj način premijerka opravdala status Vučićevog fikusa na mjestu premijera? Dragoljub Petrović iz lista „Danas" smatra da bi ipak trebalo priznati da bi Vučić u fikus pretvorio i nekoga ko je jača politička figura od Ane Brnabić: „Svako bi vremenom postao fikus na tom mjestu. To je prosto botanika Vučićeve vlasti. Pošto sam sebe doživljava kao vrhovnog komandanta svega – od fudbala, do vojske i roštiljijade – on ne dozvoljava da se bilo koji funkcioner istakne ili ugrozi njegovu popularnost."

Putujući medijski karavan

Vođen logikom kako nema tog sitnog događaja koje kamere ružičastih televizija neće pretvoriti u istorijski susret epskih razmjera, predsjednik Srbije rokovnik je ispunio i predsjedničkim i premijerskim obavezama. Kada saberete te dvije vrste obaveza, dobijate dvadesetčetvoročasovni putujući medijski karavan i konferencije za štampu na kojima se govori o svemu osim o šljivama i roštilju. Dragoljub Petrović stoga primjećuje da se Vučić pojavljuje na mjestima na kojima ga nije bilo dok je bio premijer i da je sada praktično u još većoj medijskoj ofanzivi: „I onda na svim tim dešavanjima priča o svemu: ekonomiji, Evropskoj uniji, otvaranju fabrika, auto-putevima ili o napadima medija na njega."

Mi smo i ranije, u vrijeme Borisa Tadića, imali situacije da se neke ingerencije prebace na predsjednika Srbije, ali sada se Vučić veoma komotno ponaša kao premijer, kaže Vladimir Milutinović. „Nema nikakve dileme da se u tom smislu i Ana Brnabić, na neki način, može posmatrati više kao prvi potpredsjednik vlade. Ona je zadužena za određene stvari, vjerovatno za taj IT sektor, i ništa drugo niti vodi ili koordinira, ili vodi bilo kakvu politiku", smatra Milutinović.

Zaboravljeni Vučić?

Jedan od razloga predsjednikove ‘roštiljam kod Ikee u Srbiji pod šljivama' medijsko-političke ofanzive može biti i zebnja da su zapadni partneri zaboravili na Vučića. Možda bi i tu trebalo tražiti razloge za iznenadne regionalne napetosti koje se, nakon malo drame, uspješno rješavaju, a Vučić ponovo potvrđuje status regionalnog stuba stabilnosti. Činjenica da su formati brojnih regionalnih i evropskih inicijativa predviđani za premijere država i da se na takve skupove i susrete predsjednik Srbije ne poziva, očito nije nešto što Aleksandar Vučić oduševljeno prihvata.

Dragoljub Petrović misli da su stranci „svjesni da je Vučić adresa na koju bi se trebalo javiti ako nešto želite da sprovedete, a da je eventualno zaobilaženje Vučića više stvar protokola. Možda je na početku izgledalo kao da on ima komplekse što ga nema svuda, ali sada ga ima sve više i na skupovima na koje ga niko nije ni zvao". Vladimir Milutinović ocjenjuje da je Vučić „naš problem" i da „Evropa nema nikakav problem sa Vučićem, niti će ga imati. Moje mišljenje je da Vučićev dan izgleda potpuno isto kao kad je bio premijer – osim što ne sjedi na sjednicama vlade".