Fina zaljubljena ženica – neonacista

Dvije i po godine procesa s ukupno 249 dana suđenja – i svo vrijeme je prvooptužena Beate Čepe ćutala. A onda je juče – doduše putem pisanog saopštenja koje je pročitao njen advokat – prvi put progovorila o optužbama da je bila članica Nacional-socijalističkog podzemlja (NSU), zapravo neonacističke trojke koja je ubila osam građana s turskim i jednog s grčkim korijenima, kao i jednu policajku. Dvojica njenih saboraca – Uve Benhart i Uve Mundlos –prema zvaničnoj verziji su izvršili samoubistva. Prema dugo čekanom iskazu koji je pročitan u srijedu, Beate Čepe nije imala pojma o planovima dvojice muškaraca i za ubistva saznavala tek kada su izvršena. Tvrdi da nije rasista, nego da je upala u loše društvo i bila zaljubljena u jednog od dvojice ubica. Smatra da nije kriva, ali da osjeća „moralnu krivicu“ te se izvinjava. Ovo izjašnjavanje je imalo veliki medijski odjek u Njemačkoj pa mu tako svi listovi posvećuju komentare i analize.

Ugledni Zidojče cajtung primjećuje da iskaz poručuje kako je Čepe bila maltene ubačena opozicija unutar NSU. „Dobra i fina ženica koja je htjela samo jedno: ljubav. […] Ovdje slika žene iz pedesetih godina treba poput kulise da prekrije hladnu neonacističku realnost, koju je vrlo jasno potvrdilo stotine svjedoka. U toj realnosti je Čepe marširala na demonstracijama neonacista, učestvovala u provokativnim akcijama, imala oružje u stanu i eksploziv u garaži. Uostalom, ona je poslala video u kojem NSU obznanjuje svoja djela i ona je zapalila zajednički stan. To se ne može opovrgnuti, to ona, uostalom, i priznaje.“

U sličnom stilu bilježi i Ahener nahrihten: „Ona igra na žensku kartu. Predstavlja se kao naivno krhko stvorenje koje je u potrazi za ljubavlju upalo u društvo kriminalnih neonacista. Navodno je o ubistvima čula tek kada su počinjena i na to reagovala ogorčeno. Nije, kaže, bila članica NSU. Pištolj je dotakla kako bi ga pri sređivanju stana ostavila u ormarić – dakle sasvim revnosna domaćica. […] Beate Čepe nastavlja sa sprdnjom tako što se pretvara da želi da doprinese razjašnjenju zločinačke serije bez presedana. Zna ona tačno šta radi i zna tačno kada to treba da radi.“

„Prema predstavi Beate Čepe, krivci za sve su naravno njeni dugogodišnji prijatelji Benhart i Mundlos“, piše Manhajmer morgen. „Obojica su mrtvi. Više ne možemo da ih pitamo, oni više ne mogu da se brane, da poreknu, da objasne. I to je perfidno u ovom nastupu Beate Čepe koja se gotovo nije dotakla svojih desnoekstremnih ubjeđenja, političkih stavova, slike čovjeka, držanja prema strancima. Ne, nastup Beate Čepe nije nikakva dobit pred nastavak procesa. To je bio čitalački čas s odlučujućim rupama koji je ponovo nanio težak bol porodicama žrtava.“

Nečuveno je, piše Handelsblat, kada Čepe tvrdi da punih 13 godina nije našla način da napusti ubilačku bandu, da prestane da joj pruža logističku podršku ili da je jednostavno prijavi. „Jer ipak je Čepe, kako i sama tvrdi, naknadno bila upoznata sa svim ubistvima, od prvog do poslednjeg. Deset ubistava! Potrebno je da optužena podrobnije obrazloži kako to da se ne osjeća pravno suodgovornom, to jest krivom. Sud će imati da provjeri i veliku mogućnost da naprasna pričljivost ima manje veze s iskrenim kajanjem, a više s pokušajem da se u poslednjem trenu izbjegne presuda zbog posebno teške krivice. Takva presuda bi za optuženu značila gubitak mogućnosti za ranije puštanje na slobodu. Takođe bi u tom slučaju vjerovatno slijedila najteža presuda posle smrtne kazne: doživotno iza rešetaka.“

Srijeda nije bila dobar dan za istinu, piše Štutgarter cajtung. Čepe nije odgovorila na pitanja koja zanimaju istražitelje i porodice žrtava: „Koliko je zapravo bilo Nacional-socijalističko podzemlje? Dokle je dosezala mreža logističara i pomagača iz pozadine?“ Frankfurter rundšau se pita „zašto je Čepe toliko ćutala ako nije imala šta da sakrije. Posebno se postavlja pitanje zašto su je njena nova dva advokata (Čepe odbija komunikaciju s troje branitelja koji su joj dodeljeni na početku procesa, prim. dw) savjetovala da dâ iskaz – ali da ne kaže ništa ili skoro ništa. Iskaz niti je bio ubjedljiv nije je odgovorio na najvažnija pitanja. Drugim riječima, iskaz Beate Čepe bio je gruba greška.“

Pitanja u vezi s iskazom Čepe će primati samo pismeno i na njih odgovoriti isto pismeno. „Pribojava se verbalnog sučeljavanja pred sudom, vjerovatno jer bi je predsjedavajući sudija brzo satjerao u ćošak“, piše Rojtlinger General ancajger i nastavlja: „Njeno mlako izvinjenje stiže dvije godine prekasno. To izvinjenje niko ne prihvata. U njenom iskazu slabo ima novih saznanja. U tmini ostaju mnoge stvari koje okružuju ubilačku seriju i ulogu Čepeove. Teorije zavjere će se dalje množiti. Među njima i ona prema kojoj se slučaj ne može razriješiti jer je makar jedan član trojke stajao na platnoj listi nemačke Službe za zaštitu ustavnog poretka.“

Promjena taktike je zapravo nastavak iste strategije, smatraju u Zidvest-preseu (Ulm). „Već dvije i po godine Beate Čepe diktira pravila sudu i javnosti i čini smisleni proces praktično nemogućim. Iza svih krivina krije se samo jedan cilj optužene: da se distancira od svojih saučesnika, da svoju upletenost predstavi bezopasnom i tako ublaži kaznu koja je čeka. S moralnog aspekta je ovakvo ponašanje neizdrživo – ali je takođe puno pravo ove navodne teroristkinje. Kao i svaki optuženi, ona ima pravo da usmjerava krivični postupak u svoju korist. Na toj klavijaturi Beate Čepe svira nepodnošljivo virtuozno. Njenu igru treba posmatrati opušteno, treba dalje postupati po pravnim načelima i na kraju donijeti presudu – to bi dokazalo snagu pravne države.“