Fond za obnovu: Dužnička (europska) unija
22. juli 2020
Bio je to najduži Samit EU u skoro 20 godina. Kada je predsjednik Europskog vijeća Charles Michel na twitteru napisao samo jednu riječ "Deal!" u pet sati i 31 minutu u utorak ujutro bilo je to istodobno i olakšanje i zanimanje za to šta je sporazum konačno pokrenuo s mrtve tačke.
Oni koji se sjećaju samita tokom krize eura 2009. - 2012., na kojima se kontantno ponavljalo "make-or-break" (ili ćemo postići dogovor ili će se EU raspasti) mogli bi se nasmijati ideji da bilo šta "istorijsko" može biti postignuto na nekom od ovih skupova. No ovaj sporazum je zaista od istorijskog značaja. Prvi put se EU obavezala na jednu formu dužničke unije.
EU je naime postigla dogovor o sedmogodišnjem budžetu (zvanično nazvan višegodišnji financijski okvir) u visini od 1.074 biliona eura. Istorijski poseban dio tog budžeta je fond za oporavak nakon pandemije koji iznosi 750 milijardi eura. 390 milijardi eura iz tog fonda će biti dodijeljeno zemljama EU kao bespovratno sredstvo, a 360 milijardi kao kredit.
Francuska, Njemačka i Europska komisija su željele da umjesto 390 milijadi eura ovaj iznos bude 500 milijardi. No iako je ta suma smanjena, ovo je prvi put da EU dodjeljuje bespovratna sredstva u tim razmjerama.
Naredna generacija EU
Fond od 390 milijardi eura na ime bespovratnih sredstava je važan element ovog sporazuma. Taj novac je dio Fonda koji iznosi 750 milijardi eura, a koji je zvanično nazvan "Next Generation EU" (Naredna generacija EU). Europska komisija će sav taj novac posuditi izdavajući obveznice sa rokom otplate od tri do 30 godina. Planirano je da se novac počne vraćati od 2027. godine, a da do kraja bude vraćan do 2058. godine.
Od ovih 390 milijardi eura, oko 80 posto (312.5 milijardi) će biti dodijeljeno tzv. Fondu za oporavak i rezistentnost EU. Države članice Unije će imati pristup tom Fondu u periodu od 2021. - 2023. godine. Ostatak bespovratnih sredstava – 77,5 milijardi eura – će biti dodijeljeno postojećim budžetskim programima Unije kojima se dodjeljuju bespovratna sredstava.
Tih 312.5 milijardi eura je najvažniji dio kompletnog sporazuma. Da bi mogle koristiti ova bespovratna sredstava države članice moraju pripremiti nacionalni plan oporavka, koji podrazumijeva i davanje određenih obećanja.
Koja su to obećanja? Saopćenje Europskog vijeća nakon Samita unosi malo svjetlosti: "U skladu sa načelima dobrog upravljanja državom države, članice će pripremiti nacionalne planove za oporavak i rezistentnost za period od 2021.-2023. Oni će biti u skladu sa specifičnim prijedlozima za pojedinu zemlju i u skladu sa klimatskom i digitalnom tranzicijom. Konkretnije, potrebni su planovi za podsticanje privrednog rasta i otvaranje radnih mjesta i jačanja 'ekonomske i društvene rezistentnosti (otpornosti)' zemalja EU."
Drugim riječima zemlje članice moraju izraditi planove ekonomske reforme u skladu sa klimatskim i digitalnim potrebama. Druge reforme povezane sa pitanjima poput prava radnika i pitanja mirovina su, ovisno od pojedinačne države, također obavezne.
Mehanizam blokiranja
Jedna od tačaka o kojoj se najviše diskutiralo u Briselu bio je način na koji će sredstva biti dodijeljena. Orginalni planovi su uključivali kriterije koji su bili prije korona krize, ali sada će raspodjela financijskih sredstava biti izričito povezana sa ekonomskom štetom nastalom usljed pandemije. To će voditi tome da Italija i Španjolska dobiju velike sume novca. No teoretski će i druge zemlje EU imati koristi u određenoj mjeri. Također će postojati mehanizmi upravljanja kojima se državama članicama omogućava prigovor ako smatraju da druge članice ne ispunjavaju reforme koje su obećale. Države članice mogu blokirati isplatu financijskih sredstava iz Brisela do tri mjeseca, ali zadnju riječ ovdje ima Europska komisija.
Kako će novac biti vraćen?
Najznačajnije pitanje vezano za Fond za oporavak je kako će novac koji se posuđuje na financijskim tržištima zapravo biti financiran. U konačnici suma od 750 milijardi eura je prilično velika svota. Od toga iznosa 360 milijardi eura će vraćati države članice pojedinačno u skladu sa iznosom kredita kojeg dobiju. Preostalih 390 milijardi eura će zajednički vratiti EU. Kako bi se postigao ovaj sporazum napravljeni su kompromisi među državama članicama u odnosu na njihove prvobitne prijedloge.
Prvobitni plan u visini od 500 milijardi eura u svrhu bespovratnih sredstava uključivao je prijedloge kolektivnog ulaganja EU u područja zdravstva, migracije i raznih drugih programa EU. Međutim veliki dio sredstava namijenjen u te svrhe je jako smanjen kako bi se osiguralo da glavni dio bude usmjeren na ekonomski oporavak individualnih zemalja članica.
EU je također izradila plan nazvan "New Own Resources" (Novi vlastiti resursi") za koji je predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen rekla da će biti "usko povezan sa otplatom". U teoriji se on odnosi na nova sredstva koja će EU koristiti za vraćanje duga.
Prvobitni plan je bio da se novi klimatski i digitalni porezi slivaju u zajedničke blagajne EU i služe protiv zaduživanja. Međutim sve što je dogovoreno ove sedmice u Europskom vijeću bio je porez na plastični otpad. Postoji obaveza provjere dodatnih "novih vlastitih finansijskih resursa" kao što je porez na ugljik i drugi, ali o tome nije postignut dogovor i shodno tome se trenutno ne može računati da će se na taj način bilo što financirati.
Također s obzirom na to da se o Fondu za obnovu pregovaralo uz sedmogodišnji budžet EU tzv. "štedljive nacije" (Nizozemska, Austrija, Švedska i Danska), kao i Njemačka su dobile popuste na njihova godišnja izdvajanja u budžet EU.
Sve ovo doprinosi činjenici da će ovaj sporazum, iako potencijalno esencijalan za ekonomiju EU u trenutku kada joj je porebna pomoć, također vjerojatno biti i veliko opterećenje za budžete u budućnosti.