Fukujama: Povratak Trampa bi Rusiji riješio sve probleme

Frensis Fukujama najpoznatiji je po svojoj knjizi „Kraj istorije i posljednji čovek“ u kojoj iznosi tezu da je liberalna demokratija kao kapitalizam slobodnog tržišta poslednja faza društvene evolucije.

Vlasti u Moskvi su krajem juna zabranile tom američkom politikologu i filozofu ulazak u Rusiju. Fukujama je dao intervju za DW samo nekoliko dana nakon što se pridružio savjetodavnom odboru Međunarodne fondacije za borbu protiv korupcije ruskog disidenta Alekseja Navaljnog, koji je trenutno u zatvoru.

DW: Na spisku ste ljudi kojima je zabranjen ulazak u Rusiju. Kako se zbog toga osjećate?

Frensis Fukujama: Čast mi je što sam na tom spisku. Svi važni strani kritičari Rusije i ruske invazije na Ukrajinu su stavljeni na taj spisak i pitao sam se u stvari zašto im je toliko trebalo da me stave na spisak.

Zbog čega ste nedavno pristupili odboru Međunarodnog fonda za borbu protiv korupcije?

Ja sam veliki poštovalac Alekseja Navaljnog, upoznao sam ga u Varšavi 2019. Korupcija je veliki problem u Rusiji i širom svijeta, i veoma sam srećan što mogu da podržim njegovu fondaciju na bilo koji način.

Ruski predsjednik Vladimir Putin nedavno je, govoreći o ratu u Ukrajini, izjavio: „Tek smo počeli“. Da li mislite da blefira?

Mislim da laže, kao i o mnogim drugim stvarima. Zapadni vojni analitičari koji prate akcije ruskih snaga, primjetili su da se Rusija trenutno suočava s veoma ozbiljnim nedostatkom ljudstva. Takođe, izgubili su oko trećinu snaga s kojima su prvobitno planirali da poraze Ukrajinu. Procjene ruskih žrtava su neprecizne, ali vjerovatno je da imaju oko 20.000 mrtvih i možda oko 60.000 ranjenih. Povrh toga, tu su i ratni zarobljenici. Za zemlju veličine Rusije, to je zaista prilična vojna katastrofa.

S obzirom na to da su Rusi ostvarili veoma marginalne uspjehe za dva mjeseca otkako su počeli da se fokusiraju na Donbas, ja zapravo mislim da oni nemaju mnogo rezervi i da Putin blefira kada kaže da nisu ni počeli.

Šta mislite da bi mogla da bude uspješna strategija za Ukrajinu?

Najrealnija strategija u ovom trenutku jeste fokusiranje na jug, ponovno otvaranje pristupa Ukrajine Crnom moru zauzimanjem Hersona i drugih luka na Azovskom moru. To je važnije od Donbasa. Mislim da će vraćanje Donbasa biti prilično teško izvodljivo u narednih nekoliko meseci, ali pravi napredak na jugu mogao bi da bude vidljiv do kraja ljeta. Za Ukrajinu je zaista veoma važno da povrati taj pristup moru, tako da može da nastavi izvoz svojih poljoprivrednih proizvoda iz crnomorskih luka i prekine rusku blokadu Odese.

Na koji način bi se situacija promijenila ako bi Donald Tramp ponovo bio izabran za predsjednika SAD?

Ukoliko se Donald Tramp vrati 2024. godine, to će riješiti sve probleme Rusije, jer je on očigledno posvećen povlačenju SAD iz NATO. Rusija bi postigla svoje glavne ciljeve jednostavno tom promjenom u američkoj politici. Zato mislim da je zaista važno da Ukrajina postigne neki napredak i tokom ljeta povrati vojni zamah, jer jedinstvo na Zapadu zavisi od onih ljudi koji vjeruju da je moguće vojno rešiti taj problem u bliskoj budućnosti. Ako oni počnu da osećaju da se Ukrajina suočava sa zastojem koji se produžava unedogled, onda mislim da će jedinstvo početi da se urušava i da će biti sve više poziva Ukrajini da se odrekne teritorije kako bi zaustavila rat.

Kako vidite Rusiju u široj globalnoj perspektivi? Kakav je to politički režim?

Više od bilo čega drugog, ona u ovom trenutku zapravo liči na nacističku Njemačku. Njena jedina ideologija je neka vrsta ekstremnog nacionalizma, ali manje razvijena od nacističke. To je takođe veoma slabo institucionalizovan režim – sve se vrti oko jednog čovjeka, Vladimira Putina, koji kontroliše sve velike poluge moći.

Ako to uporedite s Kinom, može se reći da je veoma, veoma različita. Kina ima veliku Komunističku partiju sa 90 miliona članova, ima dosta unutrašnje discipline. U slučaju Rusije nema te vrste institucionalizacije i zbog toga ne mislim da je to stabilan režim. Nema jasne ideologije koju on može da širi van zemlje i smatram da su u tom režimu jednostavno ljudi koji iz različitih razloga ne vole Zapad.

Nakon 30 godina od objavljivanja vaše knjige o kraju istorije, da li ste promijenili mišljenje ili neke vaše stavove?

Nalazimo se u drugačijoj situaciji od one u kojoj smo bili prije 30 godina. U posljednjih nekoliko godina došlo je do nazadovanja demokratija širom sveta, uključujući SAD i Indiju, i neke druge velike demokratske zemlje. Ali progres u istoriji nikada nije bio linearan. Preživjeli smo ogromne neuspjehe 1930-ih, imali smo velike zastoje 1970-ih, s naftnom krizom i inflacijom.

Ipak, ideja istorijskog progresa nije mrtva. Ponekad ima zastoja, ali osnovne ideje i institucije su jake. Opstale su veoma dugo i očekujem da će i dalje opstati.

Koliko rat u Ukrajini i druge goruće političke krize zasjenjuju klimatsku krizu, koja je globalnija i opasnija?

Očigledno je da je kratkoročna potreba za energentima dovela do oživljavanja fosilnih goriva i usporila napredak ka smanjenju emisija ugljen-dioksida. Ali, to je privremeni zastoj. Mislim da se oba ta problema moraju rješavati, nije t5117306651173066o izbor između jednog ili drugog. I oba problema se moraju shvatiti ozbiljno. Ali klimatska kriza se postepeno pogoršava i ostaće kao teret budućim generacijama. Zato ne mislim da je činjenica, po kojoj se sada krećemo unazad, nužno i konačna pozicija na kojoj ćemo ostati.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu