Gas kao instrument geopolitičkih igrica

„South Stream (Južni tok) je bio politički projekt“, podvlači Frankfurter Rundschau: „Gasovod je trebao isporučivati ruski gas Europi zaobilazeći Ukrajinu. Ukoliko ne bude izgrađen to će oslabiti rusku poziciju na europskom tržištu. Okrenuti leđa Europi i okrenuti se drugim kupcima je prazna prijetnja. Ruska ekonomija boluje od strukturalnih problema koji bi orijentiranjem na Kinu još više porasli. Ona je skoro u potpunosti ovisna o izvozu sirovina. Robna razmjena između obje zemlje – ruskog gasa i kineskih proizvoda – bi deindustrijalizaciju Rusije samo ubrzala“, smatra Frankfurter Rundschau.

Eisenacher Presse zaključuje: „Gasovod Južni tok je stvar prošlosti. Zbog političkih napetosti sa Zapadom Rusija se oprašta od svog najvećeg projekta koji je trebao osigurati Europi energetsku sigurnost. Je li to refleksna reakcija šefa Kremlja? Prije ne. Jer prije svega ruski monopolist Gasprom se izgradnjom gasovoda upušta u veliki ekonomski rizik.“

Strateška suradnja Rusije i Turske

Tageszeitung rezimira: „Odustajanje od gradnje gasovoda Južni tok je već sada dovelo do suradnje između Turske i Rusije koja je do nedavno bila nezamisliva. Jer zapravo dvije sile nisu bile posebice međusobno prijateljski raspoložene. Unatoč tome sada obje zemlje žele na energetskom sektoru bazirati svoje strateško partnerstvo. Dijelom zbog vlastite krivice, dijelom zbog pogrešnih odluka EU izolacija Rusije i Turske mogla bi sada dovesti do toga da obojica „parija“ formiraju novi savez tendenciozno uperen protiv EU.“

Weser Kurier iz Bremena upozorava na to da je potrebno sačuvati mir: „Razloga za uzbuđenje nema. To da prekine ugovor sa Europskom unijom ruski predsjednik sebi uopće ne može priuštiti. Odavno su sankcije zbog krize u Ukrajini pokazale svoje dejstvo. Putin nije želio vidjeti kako mu Unija doslovce potkopava tlo pod nogama i krug njegovih saveznika izmamljuje iz njegove sfere utjecaja. Njegove prazne prijetnje ostaju bez efekta.“

Putinovi prethodnici bili oprezniji

Frankfurter Allgemeine Zeitung rezimira: „Vjerojatno će se tek u istorijskom kontekstu moći reći da li je to bila pametna odluka predsjednika Putina da od trgovine gasom napravi geopolitički instrument. Njegovi prethodnici u Sovjetskom savezu su u ovom pitanju bili oprezniji. Unatoč oštrijem sistemskom konfliktu sa Zapadom komunistički vladari u Kremlju su se uvijek čuvali toga da veze sa Europom, koje se odnose na isporuku gasa, ne dovedu u pitanje. Možda su imali jasnu predstavu o tome da sijeku granu na kojoj sjede ukoliko pokrenu strateške igrice sa svojim najvažnijim izborom prihoda.“

Nuernberger Nachrichten zastupa sljedeći stav: „Predsjednik i njegovi suradnici će morati naučiti da se Europa neće dati jednostavno pritjerati uza zida. To da je Moskva sa pokerom oko gasovoda još jednom pokušala igrati na kartu energije potvrđuje koliko je slabo razumjela stanje u kojem se nalaze članice EU.“

Problem percepcije

Napetosti između Rusije i Zapada su dodatno pojačane nastojanjem Ukrajine da postane članicom NATO-a. Generalni tajnik Sjeverno-atlantske vojne alijanse Stoltenberg je izjavio da je stvar Ukrajine hoće li se kandidrati za članstvo. Sueddeutsche Zeitung ocjenjuje da se podrazumijeva da Stoltenberg ima pravo: „Svaka suverena država se može truditi da postane članicom. Ali i ovdje važe zakoni percepcije. Kada Jens Stoltenberg naglasi pravo na nešto u apstraktnom smislu, u Kijevu se to shvata kao spasiteljsko obećanje. Iskrena poruka NATO-a mora glasiti: Vi se doduše možete kandidirati za članstvo, ali ne može računati sa suglasnošću. Kandidatura (Ukrajine) bi dakle samo dovela do teškog konflikta u NATO-u koji Savezu zaista nije potreban. U ophođenju sa Rusijom postoji pametnija strategija – i ona je već uspješno isprobana: uplašiti, ali ipak razgovarati.“