Gay Games: Kada i kako je sve počelo?

Prve Igre homoseksualaca održane su u SAD-u, u San Franciscu 1982. godine. Tada se okupilo 1.300 atletičara iz 12 zemalja koji su se natjecali u 17 disciplina. Igre je osnovao američki olimpijac u desetoboju Tom Waddel. Za njega su Igre bile prilika da lezbijke i homoseksualci pokažu što znaju, kaže Paul Mart, koji je zajedno sa, u međuvremenu preminulim Waddelom, organizirao prve Igre. Ovaj 90-godišnji filmski redatelj još je u vrhunskoj formi – i naravno sudjeluje u Igrama u Kölnu.

I tako je krenulo, sa zvijezdama poput Tine Turner...

"Dr. Tom Waddel i ja smo radili za poduzeće koje je snimilo ‘Ratove zvijezda’. Waddel je jednom rekao: ’Što misliš, da organiziramo sportsku manifestaciju za homoseksualce?’ Ideja je bila fenomenalna. Prve Igre smo organizirali na stadionu koji se nije koristio 50 godina, bez vode, rasvjete i struje. I sjedala na tribinama su bila slomljena. Ali zato smo imali velik broj dobrovoljnih pomagača. I tako je krenulo, sa zvijezdama poput Tine Turner. Bilo je toliko ljudi da nismo imali dovoljno mjesta!“ - prisjeća se Paul Mart.

Igre se održavaju svake četiri godine, a pružaju mogućnost ljudima da se – neovisno od seksualne orijentacije, starosti ili tjelesnih mogućnosti – zbliže kroz sport. Cilj nisu svjetski rekordi, nego prihvaćanje različitosti. Namjera Waddela je bila da se sportom dođe do većeg razumijevanja za homoseksualno opredjeljenje.

"Igre su otvorene za sve. Nakon prvih Igara sretala sam mnoge ljude. Zajedno smo išli kući, na posao. Bili smo mnogo otvoreniji i slobodniji nego ranije”, kaže Emeline Rit, predsjednica Organizacijskog odbora.

Ni u Njemačkoj homoseksualci nisu svugdje prihvaćeni

Osam godina kasnije, Igre su održane prvi put izvan SAD-a, u kanadskom Vancouveru. Nakon toga su se kao domaćini redali: New York, Amsterdam, Sydney, Chicago, a ove godine i Köln. Odgovorna predsjednica za Igre u Kölnu, Annette Wachter, nada se da će lezbijke i homoseksualci naići na još veće prihvaćanje u društvu.

"I u Njemačkoj smo svjedoci da homoseksualci nisu svugdje prihvaćeni kao u Kölnu. Moraju se boriti protiv diskriminacije, mobbinga na poslu ili u privatnim krugovima. A zato i postoje Igre – da pokažu da mi homoseksualci postojimo i da smo potpuno normalni. S nama se ostali mogu baviti sportom, stvarati umjetnost ili jednostavno se družiti“, kaže Anette Wachter.

Autori: Peter Kolakowski / Alen Legović

Odgovorna urednica: Marina Martinović