Gdje je OSCE u konfliktu sa Bjelorusijom?

Prijetnje, sankcije, premještanje trupa - kriza na istočnoj granici EU se sve zaoštrava, posebice od Bjelorusije, koja cinično koristi migrante kao sredstvo pritiska protiv Europske unije. No, pogođene članice EU - Poljska i baltičke zemlje - brzo su krenule u pokazivanje mišića i čak su u sve uvukle NATO. Čak se i oružani sukob u međuvremenu čini mogućim, pogotovo jer je bjeloruski vladar Aleksandar Lukašenko već govorio o navodnim isporukama oružja iz istočne Ukrajine za migrante.

Gdje je zapravo diplomacija?

S obzirom na tu pozadinu nameće se pitanje: gdje je, dovraga, diplomacija? Nije li slučaj da ljudi obično prvo pokušavaju diplomatski riješiti krizu, a tek onda se oslanjaju na vojne prijetnje?

Naravno, Lukašenko sanja o izravnim pregovorima s vodećim europskim političarima, poput njemačke kancelarke. Angela Merkel to s pravom odbacuje, jer bi takav razgovor Lukašenku, koji je izoliran od Zapada, dao na vrijednosti, a sadašnju bjelorusku politiku EU učinio nevjerodostojnom.

Naravno, bilo je pokušaja raznim kanalima da se Lukašenko privede pameti. Primjerice, Angela Merkel je telefonom razgovarala s Vladimirom Putinom – ali bezuspješno. No nisu sva sredstva iscrpljena. Sada je krajnje vrijeme da na pozornicu konačno stupi glumac koji je dosad šutio i koji je osnovan specijalno za takve krize: Organizacija za europsku sigurnost i suradnju (OSCE).

Dobri preduvjeti za posredovanje OESC-a

Budući da Bjelorusija nikada nije bila punopravna članica Vijeća Europe, OSCE je jedina međunarodna organizacija na kontinentu u kojoj su zastupljene sve države pogođene sukobom. 

Što duže traje kriza oko migranata koji dolaze  iz Bjelorusije, to više prijetećom djeluje šutnja OSCE-a. I utoliko glasnije se postavlja pitanje zašto je zapravo još uvijek potreban. Naravno, ovaj savez država može ići samo onoliko daleko koliko to žele njegove članice. No vrijedi pokušati. Sljedeća prilika je pred Vijećem ministara početkom decembra i preduvjeti su povoljni.

Organizacija sa sjedištem u Beču je kao stvorena za trenutnu krizu u Bjelorusiji. OSCE od kraja 2020. godine kao glavna tajnica vodi Njemica Helga Schmid. Schmid je iskusna diplomatkinja, bila je šefica kabineta saveznog ministra vanjskih poslova Joschke Fischera, a nedavno je bila i na najvišoj poziciji u Europskoj službi za vanjsko djelovanje. Lukašenko ju je osobno upoznao 2015. u svojoj domovini. Donedavno je OSCE održavao dobre kontakte s Minskom. Prije pandemije korone, tamo su se od 2014. vodili pregovori sa učešćem OSCE-a o rješavanju oružanog sukoba u istočnoj Ukrajini. U OSCE-u postoji i poseban izaslanik protiv krijumčarenja ljudi – upravo za to Zapad optužuje Lukašenka.

Olaf Scholz bi trebao provesti svoju viziju politike prema istoku

Što bi OSCE mogao učiniti? Prije svega, bi trebao biti imenovan poznati diplomata za posebnog izaslanika koji će tražiti razgovore s Lukašenkom i pripremiti pregovore na diplomatskoj razini. OSCE bi također mogao biti domaćin međunarodnoj konferenciji na kojoj bi se raspravljalo o načinima izlaska iz trenutne situacije. Srednjoročno bi se mogla zamisliti i promatračka misija - pod uvjetom da se Lukašenko složi. Budući da i Poljska trenutno vrlo oklijeva dopustiti promatračima dolazak na granicu, to bi mogao biti kompromis oko kojeg bi se Varšava i Minsk mogli dogovoriti uz posredovanje OSCE-a.

Njemačka bi se također trebala više uključiti u OSCE. Pobjednik na izborima Olaf Scholz rekao je ovog ljeta, u intervjuu za DW, tada još uvijek kao kandidat za kancelara, da želi zagovarati "novu politiku prema istoku koja bi ponovno ojačala ideju KESS-a i OSCE-a". Tragedija na granicama Bjelorusije s EU je dobar povod da odmah počne s tim čim preuzme funkciju kancelara.

 Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu