Gubi se religijska šarolikost Iraka

U Iraku su nasrtaji, otmice i napadi na religijske manjine svakodnevica. Ta zemlja sve više gubi svoju religijsku i etničku šarolikost. A počelo je to već kratko pred pad nekadašnjeg vlastodršca u Iraku, Sadama Huseina, prije deset godina. Vrhunac toga rasipanja je dostignut prije nekolikog godina krvavom borbom za moć između Kurda i Arapa, sunita i šiita. Pritom su se kršćani, jesidi, mandejci i druge religijske manjine našle između dvije fronte.

Već godinama se bilježe bombaški napadi na crkve. Kad je novi poglavar katolika u Iraku, patrijarh Louis Raphael I., početkom ožujka 2013. stupio na funkciju, u dijelovima Bagdada je na snazi bio najviši stupanj sigurnosne pripravnosti. Taj patrijarh je poglavar jedne zajednice koja se smanjuje. Pored brojnih katolika, Irak napuštaju i drugi kršćani. Od nekadašnjih oko milijun kršćana u toj zemlji je, prema crkvenim navodima, ostalo još samo nekoliko stotina tisuća. Druge religijske manjine je snašla slična sudbina.

Posebice teška je situacija mandejaca - religijske zajednice s juga Iraka, čiji korijeni sežu do više od 2.000 godina unazad, sve do Ivana Krstitelja. Mandejci kažu da ih Kur'an smatra takozvanim "sljedbenicima Knjige", odnosno da ih se priznaje kao religija koju vrijedi zaštititi. Mnogi irački muslimani na to međutim gledaju drukčije.

Još uvijek se bilježe napadi na njegovu religijsku skupinu, kaže mandejac i nekadašnji profesor za mandejski jezik u Bagdadu, Sabih Al-Sohairi. Mnogi se danas ne usuđuju priznati da su mandejci, kaže on. Pojašnjava da netko za koga bi se znalo da je mandejac, ne bi bio poslužen kavomu nekom kafiću i dodaje: "Ljudi ne žele koristiti više čašu iz koje je pio jedan mandejac", pojašnjava ovaj znanstvenik.  

Neizvjesna budućnost mandejaca u Iraku

U međuvremenu je toliko mandejaca napustilo zemlju da je ugroženo održavanje te religije na njezinom izvoru. Prije deset godina ih je između Bagdada i Basre živjelo još oko 30.000. Sada ih je vjerojatno još samo oko 5.000. Većina njih je izbjegla u Njemačku, Skandinaviju ili SAD. "Mnogi smatraju da u budućnosti više neće biti mandejaca u Iraku", kaže Al-Sohairi. 

Ta sudbina ne prijeti relativno velikoj skupini kurdskih jesida u Iraku. Na sjeveru zemlje živi nekoliko stotina tisuća pripadnika te staro-orijentalne religije. Ali i oni su cilj mržnje radikalnih muslimana, koji ih smatraju nevjernicima i sotonistima. 

U kolovozu 2007. je nasilje protiv te religijske zajednice dostignulo vrhunac. U više napada je u jednom danu ubijeno više od 400 jesida. Još uvijek se tu i tamo događaju napadi, kako naglašava referent za obrazovanje u jesidskom Forumu u Oldenburgu, Iljas Jank. "Kad uskoro budemo pred izborima u Iraku, to će se pojačati", strahuje taj mladić. Unatoč opasnosti od napada, jeside u okviru procesa za dobivanje azila njemačka država više ne svrstava u kategoriju žrtava grupnog progona, kaže Jank i dodaje da je to prije nekoliko godina bilo još drukčije.

Na kurdskom sjeveru Iraka više prava za jeside

Na kurdskom sjeveru Iraka je situacija za jeside znatno bolja nego u većinski arapskom dijelu zemlje. Najvažnije svetište jesida u Lališu kod Mosula znatnom financijskom pomoći restaurira kurdska regionalna vlada, kaže Jank, a i jesidski blagdani su službeno priznati kao neradni dani. Unatoč tome, i dalje je na djelu diskriminacija, ističe Jank navodeći da su jesidi zakinuti na tržištu rada i na području obrazovanja.

Referent za Bliski istok u Društvu za ugrožene narode, Kemal Sido, navodi: "Svakodnevna diskriminacija može tako izgledati da u jednom mješovitom selu s jesidima i muslimanima mujezin citira odlomke iz Kur'ana koji su uvredljivi za jeside."

Prema iračkom ustavu, kršćani, jesidi i mandejci smiju slobodno upražnjavati svoju vjeru. U svakodnevnom životu je zakon za te manjine od male koristi. Pa se tako kršćane ili pripadnike drugih manjina otima, kako bi se iznudila otkupnina. Militantne skupine napadaju dućane čiji su vlasnici pripadnici manjina, prije svega ako se u njima prodaje alkohol.

Na budućnost religijskih manjina u Iraku borac za ljudska prava Sido gleda kritično: "Za mandejce se stara vremena nikad više neće vratiti." Vlada u Bagdadu doduše želi bolje zaštititi manjine, ali je mali uspjeh, kaže on. Jedino možda na sjeveru zemlje ne-muslimani mogu otvoreno iskazati svoju religiju, kaže Kemal Sido i dodaje: "O jednom jesidskom ili kršćanskom životu se može govoriti samo u iračkom Kurdistanu."

Autori: Andreas Gorzewski / Marina Martinović