Gulag 2.0 - život u ruskom logoru danas

Robovski rad, neispavanost, batinanje… Glazbenica iz punk banda „Pussy Riot“ Nadežda Tolokonjikova koja štrajkuje glađu oštro je kritizirala životne uvjete u ruskim kažnjeničkim kolonijama. „Svakodnevica u kolonijama je tako organizirana da tlači čovjekovu volju, da ga zastrašuje i ljude pretvara u nijeme robove. To im čine drugi zatvorenici, koji su postavljeni da vode brigade i koji dobijaju uputstva od zatvorske uprave“, napisala je u otvorenom pismu, objavljenom 23. rujna.

I drugi zatvorenici i predstavnici organizacija za zaštitu ljudskih prava već godinama kritiziraju neljudske uvjete u radnim logorima.

Staljinovo nasljedstvo

Više od 585.000 zatvorenika registrirano je 2012. godine u kažnjeničkim kolonijama, podaci su Savezne službe. Na to još dolazi 260.000 ljudi koji se nalaze u istražnim zatvorima. U Mordoviji, republici u europskom dijelu Ruske Federacije, nalaze se kažnjeničke kolonije koje su bile izgrađene još u Staljinovo vrijeme. U sovjetsko doba tamo su bili zatvoreni „neprijatelji naroda“.

Mordovija se nalazi oko 500 kilometara južno od Moskve. Duž asfaltirane ulice - koja kreće od željezničke stanice Potma i okružena je šumom - nalazi se osamnaest radnih logora. Zlatne kupole crkve uzdižu se iznad ograde s bodljikavom žicom. S obje strane ulice je mnoštvo osmatračnica. Tu je logor za osuđenike na doživotni zatvor, za strance, žene, muškarce, bivše policajce i kronično bolesne.

Građani drugog reda

Dvije kažnjeničke kolonije za žene, s brojevima 13 i 14, smještene su nasuprot jedna drugoj. Svjetlana Bahmina iz Moskve iz osobnog iskustva poznaje život i radnom logoru broj 14, u kojem kaznu služi Nadežda Tolokonjikova. Ona je tamo provela dvije i pol godine. Bivša odvjetnica naftnog koncerna „Jukos“, baš kao i njen šef Mihael Hodorkovski, bila je osuđena za pronevjeru i utaju poreza.

„Na početku sam bila šokirana“, prisjeća se Bahmina dolaska u koloniju. Oko stotinu žena bilo je smješteno u jednu baraku. Tuširanje je bilo dozvoljeno samo jednom tjedno. U baraci je bio jedan WC, ali budući da nije funkcionirao, žene su morale koristiti poljski WC vani, pored barake.

Najgora od svega međutim nije bila teška svakodnevica, već je to bio odnos prema zatvorenicima. „Prema njima se odnosilo kao prema ljudima drugog reda“, kaže Bahmina. „Radili smo puno sati prekovremeno. Bilo je kao na traci. Postojao je plan proizvodnje koji se morao ispuniti. Onu koja to nije uspjela, napale bi druge žene“, priča Bahmina, koja je u travnju 2009. godine puštena prijevremeno.

„Nevjerojatan psihički pritisak“

Dnevni raspored u logoru je strogo reguliran. „Ustajanje u šest sati, gimnastika vani, spremanje osobnih stvari o ormare, doručak. U sedam sati se počinjalo s radom“, opisuje Sara Murtazalijeva svakodnevicu u kažnjeničkoj koloniji broj 13. Ova Čečenka je 2005. godine osuđena na osam i pol godine zatvora zbog pripreme terorističkog napada. Organizacija za zaštitu ljudskih prava „Memorial“ u svoje ju je dokumente zavela kao političkog zatvorenika čiju su optužnicu iskonstruirale tajne službe.

„Tamo smo šivali sve moguće, od vojnih uniformi i rukavica, pa sve do šatora. Zamijenili smo dan za noć“, govori ova tridesetogodišnjakinja. Murtazalijeva je u prosjeku mjesečno zarađivala oko 700 rublji, što je oko 15 eura. Kao Čečenka bila je pod posebnim nadzorom. Nekoliko su ju puta pretukli. Ono što joj je u koloniji najviše nedostajalo, bili su mir i mogućnost da bude sama. „Na sve strane su postavljene video kamere. Osjeća se stravičan psihički pritisak“, dodaje Murtazalijeva. Nakon što je prošle godine puštena na slobodu, otišla je u Francusku gde je dobila politički azil.

Svijet za sebe

Novinarka i aktivistica za ljudska prava Soja Svetova iz Moskve, kažnjeničke kolonije u Mordoviji opisuje kao svijet za sebe, iz kojeg ni zatvorenici, ni stanovnici ne mogu pobjeći. Zatvorska je služba glavni poslodavac u ovom području. Generacije čitavih obitelji su zaposlene u kolonijama. Svetova kaže da je često zovu zatvorenici iz Mordovije koji se žale na nasilje iza rešetaka.

Ipak, primećuje i neka poboljšanja. Tako su u međuvremenu oni koji su prvi put osuđeni, bolje odvojeni od zatvorenika koji tamo ne borave prvi put. Ali, prema njenom mišljenju je najvažnije da se ruska vlada počne zanimati za stanje u zatvorima.

Auotri: Olga Kapustina/Boris Rabrenović

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić