Haradinaj i Baljaj oslobođeni, Brahimaju šest godina

Trojica bivših zapovjednika OVK bili su optuženi za učešće u "udruženom zločinačkom poduhvatu" sa ciljem da se uspostavi i učvrsti "potpuna kontrola OVK nad operativnom zonom Dukađin (Dukagjin), što je po tužilaštvu ostvarivano "napadima, progonom i prisilnim uklanjanjem srpskih civila iz te oblasti", kao i "prinudnim i nasilnim suzbijanjem svake stvarne ili pretpostavljene kolaboracije albanskih i romskih civila sa Srbima". U ukupno 37 tačaka optužnice pripisana im je odgovornost za otmice, zatočavanja, prebijanja, mučenja i ubistva civila, kvalifikovana kao zločini protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja.

Pretresno vijeće kojim je predsjedavao holandski sudija Ori (Orie), a u čijem su sastavu bili još i sudije Hopfel iz Austrije i Stole iz Norveške, je najprije zaključilo da u periodu na koji se odnosi optužnica – od 1. marta do 30. septembra 1998. godine – otmice, zlostavljanja i ubistva civila nisu bili takvih razmjera i takve učestalosti da bi se moglo zaključiti da je postojao sistematski i rasprostranjeni napad na civilno stanovništvo, što je preduslov da bi se neko djelo moglo kvalifikovati kao zločin protiv čovječnosti.

Slabi dokazi tužilaštva

Vijeće je, dalje, zaključilo da dokazi koje je prezentiralo tužilaštvo nisu dovoljni za zaključak o postojanju udruženog zločinačkog poduhvata i navodnom zajedničkom kriminalnom cilju optuženih, pa je odbacilo i ovaj vid odgovornosti Haradinaja, Baljaja i Brahimaja.

Tužilaštvo je, po ocjeni Pretresnog vijeća, dokazalo da su pripadnici OVK počinili zločine – ubistva, okrutnog postupanja, mučenja i silovanja – opisane u osam tačaka optužnice, ali sem u dva slučaja nije izvan razumne sumnje dokazana umješanost i odgovornost optuženih. Oba slučaja odnose se na okrutno postupanje i mučenje kosovskih Albanaca koji su zbog odbijanja da se priključe OVK ili pod optužbama za saradnju sa srpskim vlastima zatočeni u logoru OVK u Jablanici kojim je zapovedao optuženi Ljahi Brahimaj, tadašnji član Glavnog štaba OVK, koji je lično učestvovao u zlostavljanju tih zatočenika.

Teškoće sa svjedocima

Oslobađajuća presuda Idrizu Baljaju doneta je većinom glasova, sa izdvojenim i suprotnim mišljenjem austrijskog sudije Hopfela koji smatra da postoji dovoljno dokaza o njegovoj odgovornosti za pomaganje i podržavanje ubistva jedne kosovske Albanke koju je prisilio da se pridruži OVK. To je, uglavnom, sve što je Pretresno vijeće moglo da zaključi na osnovu dokaza koje je izvelo tužilaštvo. Saopštavajući presudu, sudije su ukazale na "značajne teškoće" sa svjedocima, s kojima su se suočavali tokom postupka. Od oko 80 svjedoka, 34 su dali iskaz uz zaštitne mjere, dok je vijeće bilo prinuđeno da izda čak 18 obavezujućih poziva za svjedočenje, pa i nekoliko naloga za hapšenje nevoljnih svjedoka. Pretresno vijeće je, istakao je sudija Ori, "steklo snažan utisak da se suđenje odvijalo u atmosferi u kojoj se svjedoci nisu osjećali bezbjedno", kao i da na Kosovu postoji "nestabilna bezbjednosna situacija koja nije ugodna za svjedoke". U paragrafu 28 presude se navodi da su "teškoće vezane za pribavljanje dokaza predstavljale značajnu karakteristiku ovog suđenja", kao i da se pred sudom nije pojavilo nekoliko svjedoka "za koje se očekivalo da će svedočiti o centralnim aspektima predmeta".

Tužilaštvo bez komentara na presudu

U tužilaštvu ne žele da komentarišu presudu sem što ukazuju da će je narednih dana detaljno razmotriti i proceniti da li će iskoristiti pravo na žalbu. Prema riječima njegove predstavnice za štampu, Olge Kavran, tužilac je posebno zabrinut u vezi sa problemom svedoka na koji su ukazale i sudije. Kavran, takođe, podsjeća da je tokom suđenja Haradinaju, Baljaju i Brahimaju tužilaštvo u više navrata upozoravalo da takvi problemi dovode u pitanje mogućnost izvođenja dokaza.