Haradinajeva taktika: Carine čuvaju teritoriju

Posjete gostiju iz inostranstva Prištini prethodnih godina obično su se završavale nasmijanim fotografijama. Međutim od novembra – kada je Kosovo uvelo drakonske carine od 100 odsto na robu iz Srbije i BiH – diplomate i političari napuštaju Prištinu uz poruke vladi Ramuša Haradinaja da se mane tog posla.

Naređali su se tako evropski komesar za susjedstvo Johanes Han, predstavnici američkog Savjeta za nacionalnu bezbjednost i Stejt dipartmenta, savjetnici njemačke kancelarke, predstavnik britanskog ministarstva spoljnih poslova, a na adrese kosovskog i srpskog predsjednika stigla su čak dva pisma američkog kolege Donalda Trampa.

Međutim gostima je Haradinaj odgovarao da takse neće biti ukinute dok ne Beograd ne prizna Kosovo. Otkud to da se prištinska garnitura opire čak i američkim zahtjevima? I koliko će to potrajati?

Podjele u Prištini

Odlučnost premijera Haradinaja koji je lider takozvane „ratne" koalicije više ne dijele partneri koji su mu pomogli u izglasavanju odluke. Tenzije u Prištini posebno rastu nakon što su SAD preduzele i konkretne mjere protiv Kosova kao što su bile odbijanje vize Ramušu Haradinaju, otkazivanje posjete komandanta Nacionalne garde Ajove Kosovu, ali i poruke da će „razmotriti druge aspekte naše saradnje i preispitati da li i njih takođe treba ograničiti" zbog „problematične akcije" koja ugrožava dalju normalizaciju.

Ipak, Haradinaj uspijeva da odoli pritiscima i međunarodnih zvaničnika i sopstvenih koalicionih partnera, što srpski predsjednik Aleksandar Vučić često uzima kao dokaz da ti pritisci nisu iskreni i da iza kulisa postoji zapadna podrška Haradinaju.

Sa tom ocjenom se ne slaže Agon Maljići, analitičar iz Prištine i urednik političkog bloga sbunker.net. „Smatram da je pritisak realan. Međutim, Haradinaj mu odolijeva zbog složene situacije – jedini izlaz bi bilo njegovo uklanjanje sa pozicije premijera što je teško izvesti bez prijevremenih izbora, a trenutno se čini da niko, pa ni opozicione stranke, nije spreman za izbore", kaže Maljići za DW.

Maljići dodaje i da iako je „tehnički moguće rekonstruisati vladu uz isti saziv skupštine", za tako nešto je neophodna saglasnost opozicione Demokratske lige Kosova da se pridruži vladi. No za tu stranku koju predvodi bivši premijer Isa Mustafa bi ulazak u Vladu bio „skup politički potez", kaže Maljići.

Sa njim je djelimično saglasan i Miodrag Miki Marinković, politički analitičar iz sjeverne Mitrovice. Marinković smatra da Haradinaj uživa podršku pojedinih zemalja EU – ali ne jer bi te zemlje bile za takse, nego jer takse vide kao sredstvo da se zaustave ideje o promjeni granica na Balkanu.

„U pojedinim zapadnim zemljama, poput Njemačke, Velike Britanije i donekle Francuske, postoji određena tolerancija za stav premijera Kosova oko taksi. Takav stav nije eksplicitno artikulisan, ali se naslućuje iza mlakih reakcija", kaže Marinković za DW.

Marinković primjećuje veliku razliku između pristupa američke i administracije EU sa jedne, i drugih zapadnih zemalja sa druge strane. Istu paralelu uočava na kosovskoj političkoj sceni. „Inicijator ideje o podjeli teritorije, predsjednik Tači, javno zagovara ukidanje taksi, dok Haradinaj kao protivnik te ideje, na iznenađenje svih, tvrdoglavo odbija njihovo ukidanje ili ih uslovljava priznanjem Kosova u trenutnim granicama", navodi Marinković.

U beogradskoj čaršiji zato kruži priča da Haradinaj navodno više nije američki nego „njemački čovjek".

Upotreba carina

Ovo nije prvi trgovinski rat koji je podigao tenzije između Beograda i Prištine i privukao pažnju svjetske diplomatije. U ljeto 2011. nakon zastoja u pregovorima oko carinskog pečata, vlada Kosova odlučuje da kao kontramjeru na srpski embargo uvede sopstveni embargo. Kako Priština tada nije imala nikakvog uticaja na sjeveru Kosova, tadašnji premijer Tači odlučuje da pošalje specijalne jedinice Kosovske policije da preuzmu prelaze Jarinje i Brnjak.

U toku te akcije dolazi do sukoba sa lokalnim stanovništvom, a jedan pripadnik Kosovske policije je ubijen. Godinu dana nakon incidenta, Tači je ocijenio da je „odluka o slanju bezbjednosnih snaga Republike Kosova na prelaze 1 i 31 bila odlučujuća za pokretanje svjetske diplomatije u cilju normalizacije stanja na sjeveru Mitrovice."

Da li Priština opet vidi carinski rat kao način da pogura pregovore u smjeru koji joj odgovara? Nove carine došle su nakon 13 mjeseci stagnacije u implementaciji Briselskog sporazuma, budući da od integracije pravosuđa, oktobra 2017. nije bilo značajnih pomaka.

Ipak, Miodrag Miki Marinković smatra da današnja situacija nije u potpunosti uporediva sa događajima iz 2011, upravo zato što je tada postojao međunarodni konsenzus o „instaliranju kosovske jurisdikcije nad prelazima na sjeveru Kosova". Današnja situacija je, kaže, opasna upravo jer je odraz neslaganja međunarodnog faktora po pitanju konačnog dogovora Beograda i Prištine.

„Takva kriza je vrlo opasna jer je već dovela do zaoštravanja odnosa na terenu i pogoršanja bezbjednosne situacije pa vrlo lako može eskalirati u otvoreno nasilje", smatra Marinković.

S druge strane, kao i tenzije 2011. i današnja situacija ide na ruku kosovskim vlastima, ukoliko se pretpostavi da je zvanična pozicija Kosova upravo ona iznijeta u nedavno usvojenoj Platformi za dijalog - „priznanje u postojećim granicama", dodaje Marinković.

Da je ovom odlukom Haradinaj ojačao poziciju da se Kosovo ne smije dijeliti, smatra i Agon Maljići. Haradinaj bi, kaže, takse mogao da ukine bez značajnijih posljedica po svoju političku popularnost, ali je očito pod ovim uslovima želi da spreči nastavak dijaloga.

„Iako je odluka o taksama popularna, ljudi ipak uzimaju u obzir efekat odluke na odnose sa SAD. Haradinaj ima prostora za politički manevar po ovom pitanju bez trpljenja veće štete, ali čini se da je odlučan da ostane pri svojoj poziciji. To ukazuje na to da je njegova prava namjera sprečavanje nastavka dijaloga", zaključuje Maljići za DW.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android