Život po mjeri Hereda

Može li osmogodišnja djevojčica biti nedolično obučena? Moraju li žene u autobusima sjediti na zadnjim sjedištima? Ultraortodoksni Jevreji, koji se nazivaju Haredi, imaju svoju predstavu Izraela. Oni primjerice žele ukloniti žene iz javnog života. Kako bi postigli svoje ciljeve ne susprežu se ni od upitnih postupaka u tom smislu. Izrael je ostao u šoku kada su nedavno religiozno motivirani demonstranti uporedili svoju zemlju sa nacističkom Njemačkom jer se država prema njihovom mišljenju previše miješa u njihove živote. Oko deset procenata od skoro osam miliona Izraelaca žive strogim religioznim životom i odbijaju prihvatiti moderne i svjetovne ideje. Pri tome se sve žešće zalažu za svoj životni stil. Pri tome se ne zadržavaju samo na djeci kao što je to bio slučaj početkom januara kada su ultraortodoksni Jevreji pljuvali jednu djevojčicu koja je bila na putu u školu jer, prema njihovom nahođenju, nije bila prikladno obučena.

Nesposobni za kompromis

Tzvia Greenfield je 2010. godine ušla kao prva žena predstavnica ultra ortodoksnih Jevreja u Kneset. Ona je istodobno i voditeljica Organizacije Mifneh koja se zalaže za poštivanje ljudskih prava i vladavinu demokratije. Greenfield je veoma kritična prema zajednici kojoj pripada prije svega kada je riječ o odnosu prema ženama. Ona smatra da su ultra ortodoksni Jevreji nesposobni za kompromis i gleda na njihov utjecaj sa velikom zabrinutošću. "Ako jednog dana od ove manjinske zajednice postane većinska onda nećemo imati dobar razvoj događaja," kaže ona. Haredi imaju najveću stopu nataliteta u Izraelu. Prema posljednjim prognozama do 2020. godine oni će predstavljati petinu izraelskog stanovništva. A onda će rasti i njihov politički utjecaj iako su mnogi od njih nepolitični. Haredi često žive strogo odvojeni u vlastitim naseljima ili gradskim četvrtima gdje su njihova konfesionalna pravila dio svakodnevnice. Djeca idu u religiozne škole koje imaju drugačiji plan i program rada nego državne.

Sekularni Izraelci su zabrinuti

Liberalni Izraelci strahuju u međuvremenu za svoja prava i reagiraju na sve demonstracijama protiv ultra ortodoksnih Jevreja pod sloganom "Ne želimo postati Teheran". Da će stvari otići tako daleko Roby Nathanson, voditelj Instituta MARCO u Tel Avivu, ne vjeruje. "Sukob između sekularista i ortodoksnih je dio razvoja zemlje još od njenog nastanka i još prije nastanka Izraela kao države. Uvijek je iznova riječ o statusu quo koji su definirali sekularisti koji sprečavaju da religiozne mjere ili propisi dovedu u pitanje taj status. Riječ je o tome da je Izrael multikulturalno društvo. Postoje ultra ortodoksni, postoje Arapi, sekularisti, Kršćani, postoje Čerkezi, Rusi. I da bi se cijeli taj sistem održao skupa moraju se poštivati granice svake od tih zajednica. I o tome je riječ u prvoj liniji kada govorimo o ultraortodoksnim Jevrejima."

Ipak to je ples po žici. Oko 70 posto sekularnih Izraelaca sa rastućom ozlojeđenošću gleda na religiozne jer smatraju da oni dobijaju previše pomoći od države. Naime, brojni Haredi svoj život u potpunosti posvećuju proučavanju Tore i drugih religizonih spisa i pri tome nemaju drugo zanimanje. Država ih pomaže financijski, a oni ne moraju služiti vojni rok.

Tzivia Greenfield je ubijeđena da će djeca i mladi, ali i žene imati odlučujuću ulogu u provođenju promjena. Ako oni budu željeli imati pristup svjetovnom obrazovanju oni će promijeniti svoje ponašanje. Ona vjeruje u demokratiju u Izraelu, u multikulturalno i multinacionalno društvo. Smatra da je sekularna većina obavezna integrirati manjine u društvo.

Autori: Sabine Hartet - Mojdehi / Zorica Ilić

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić