Herson - povratak u oslobođeni grad

U Hersonu nisam bio godinu dana. Čak i u mirnodopskim uvjetima bilo bi mi uznemirujuće vratiti se kući nakon toliko vremena. Ali moj rodni grad je sada dom usred rata. Sredinom novembra ukrajinska se vojska vratila u Herson, a ruske snage povukle su se na drugu, lijevu obalu rijeke Dnjepar. Od tada građani svaki dan grle ukrajinske vojnike, traže autograme, stoje u redovima za vodu i humanitarnu pomoć. Uče kako se sakriti od topničke vatre i pričaju o svojim životima tokom devetomjesečne okupacije.

Put kući pun kontrolnih punktova

Herson ostaje zatvoreni grad, pristup je ograničen. Vojska i policija govore o "stabilizacijskim mjerama". Novinarima i humanitarnim djelatnicima dopušten je ulazak i izlazak samo uz vojnu pratnju.

Autocesta do susjedne regionalne prijestolnice, Mykolaiva, postaje sve prometnija. Vide se kolone kamiona s hranom, gorivom, agregatima za struju i humanitarnom pomoći. Cesta je na nekim mjestima bombardirana, obilaznice vode makadamskim cestama koje su po studenoj kiši teško prohodne. "Dragi prijatelji, kamo idete, tamo je puno blata", kaže starija žena u selu Kiseliwka, pokazujući na zaglavljeni poštanski kamion.

Ostaci poznatog Antonivskog mosta, najvećeg u Hersonu, još uvijek se protežu preko Dnjepra. Ruske trupe su se preko ovog mosta povukle krajem februara – i digle ga u zrak dok su odlazile. Stariji grafit evocira rusku "pobjedu", svježiji natpis vrijeđa okupatore. 

Ako samo kratko vrijeme stojite nezaštićeni na otvorenom, na vas će pucati izravno s druge obale rijeke. Ruski vojnici su tamo postavili svoje položaje, u blizini grada Oleshki. Ukrajinski vojnici s obližnjeg kontrolnog punkta skrivaju nas ispod mosta i savjetuju nam da brzo idemo dalje.

U zaštitnom prsluku u rodnom gradu

Između kontrolnih točaka, stanovnici Hersona razapeti su između radosti oslobođenja i straha od nove faze rata, ovaj put kao ukrajinski grad u neposrednoj blizini fronta.

Nisu svi stanovnici, kažu vojnici, to u potpunosti shvatili. Nema funkcionalnog sustava upozorenja od zračnih napada, nema sigurnih skloništa. Ali sada ruska vojska puca na Herson s druge obale. Eksplozije se sve češće čuju u urbanim sredinama. Pogođeni su objekti civilne infrastrukture, vojni i stambeni objekti. Među civilima ima prvih mrtvih i ozlijeđenih.

U međuvremenu, u Perekopskoj ulici, dvojica muškaraca kidaju veliki plakat koji veliča rusku aneksiju. Rusi su ovakve plakate polijepili po cijelom gradu, kažu muškarci. "Imamo još barem sedam dana posla”, kaže jedan od njih. 

Yuri Savchuk pažljivo savija dijelove plakata. Ravnatelj je muzeja posvećenog Ukrajini tokom Drugog svjetskog rata. Savchuk se vratio u Herson prvih dana nakon oslobođenja kako bi dokumentirao trenutni rat.  „Obavio sam već 50 intervjua", ponosno kaže ovaj istoričar.

A volja za razgovorom je zapravo velika. Gotovo svako spremno priča svoju priču o otporu. Serhij Anatolijovič, umirovljeni liječnik, nudi mi pokazati "mučilište" koje su držali ruski okupatori. Nalazi se u nekadašnjem zatočeničkom centru, jednom od mjesta gdje je ruska uprava zatvarala protivnike režima. Na ulazu stoje policajci, a unutra istražitelji dokumentiraju tragove mučenja. Odande se ujutro čula ruska himna, a zatočenici su bili prisiljeni pjevati je, prisjeća se prodavačica iz susjedne trgovine. „Navečer su se čuli strašni krici", kaže. Nakon oslobođenja neko je na vratima napisao "Slava Ukrajini i njenim oružanim snagama".

Upozorenja o minama u urbanom području

Prije nego što se povukla, ruska vojska je minirala mnoge kuće. Odredi za razminiranje sada rade u mnogim javnim zgradama - čak i u gradskoj knjižnici. Ovdje je bila smještena ruska tajna služba SBU. Policijska stanica nije mogla biti potpuno evakuirana i zbog toga je dignuta u zrak.

Ruska vojska je prije povlačenja sama digla u zrak druge objekte kritične infrastrukture. U Hersonu nema tekuće vode, nema struje. Ljudi s kantama i bocama stoje u redovima kod privatnih bunara koji su još uvijek netaknuti. Mobilne komunikacije i internet tek se postupno vraćaju. Starlink terminali su isporučeni u prvih nekoliko dana nakon oslobađanja.

Rusi su digli u zrak i tv-toranj u Hersonu. Njega su prvog okupirali da onemoguće prijem ukrajinske televizije. Sada Vladimir, stariji čovjek u maskirnoj jakni, čuva ono što je ostalo od tornja. Vladimir ima diskus herniju, ali nikako ne želi ići u bolnicu. "Ako mene nema", kaže, "tko će se ovdje brinuti za sve? Ovdje ima vrijedne opreme, metala. Ne želim da to netko ukrade." 

Vladimir kaže da se prije ruske invazije u predgrađu Hersona prijavio u teritorijalnu obranu. Zatim je, kako kaže, obavijestio ukrajinsku stranu o pokretima ruskih trupa prema strateški važnoj zračnoj luci u blizini. “Čučao sam na groblju i pretvarao se da oplakujem svoju ženu”, kaže. "Sve sam zabilježio i proslijedio našim ukrajinskim izviđačima. Rekao sam da su u trgovini bila dva ventilatora i pet mesnih konzervi. To je bila naša tajna šifra za helikoptere i transportere", kaže on.

Redovi za sve

Većina opskrbe u Hersonu još nije omogućena. Stanovnici provode vrijeme u redovima za vodu, pristup internetu ili izdavanje ukrajinskih SIM kartica. Na Trgu slobode proslavljen je prvi dan oslobođenja. Još uvijek ima koncerata svaki dan, ali većina ljudi sada više voli stajati u redu kako bi dobili besplatne životne namirnice, higijenske artikle, hranu, toplu odjeću i lijekove. U trgovinama još ima nešto ruskih proizvoda, uglavnom pića ili cigareta, ali ih je sve manje. Prodavači kažu da naknadnih isporuka nije bilo od oktobra.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu